Rođena sam davnih 70-ih u gradu koji je onda i sada bio beo, među ljudima koji su onda u mojim očima bili beli, u epohi koja je imala nijansu bele boje. Ja sam rođena u boji. Rasla, razvijala se, maštala, svoj svet i identitet gradila u boji. Nekad neprimetna, nekad ekscentrična, nekad patetična, uvek autentična. Svojih boja i nijansi bila sam svesna tada, sada još više. Nisam se uklapala, poklapala, podlegala imeprativu sredine zvanim BITI ISTI. Da li sam bila POSEBNA prepuštam sudu drugih. Ali sam, uprkos svemu što je određivalo moj život, ostala SLOBODNA.
Moja mladost je prošla. Prošli su i godine kada smo slavili tu MLADOST, ili bar DAN MLADOSTI. Sada moj sin uživa u svojoj MLADOSTI, bez DANA MLADOSTI, a ja mesecima razmišljam o MLADOSTI Paola Sorentina.
Imam sina, dužna sam naglasiti u pubertetu, koji se školuje u jednoj od brojnih škola u gradu. Mi kao roditelji, bake i deke, svi bočni i pobočni srodnici, a usuđujem se pohvaliti i dalji preci, pružili smo mu ličnim primerom uvid u značaj obrazovanja i sticanja odnosa prema njemu. Od ranog detinjstva edukovali, razgovarali, pokazivali, čitali, posvećivali pažnju vokabularu, trudili da podstaknemo kreativnost, probudimo interesovanja… Mislim da smo u tome i uspevali - koliko su okolnosti zvane "savremeni tempo života" dozvoljavale.
Kao što nisam bila filmski kritičar kada sam iznosila svoje viđenje filmova odgledanih na Festu, koji su bili vredni moje pažanje, tako ni ovom prilikom neću sebi dati pravo ni slobodu da predstavu "Evropa" sagledavam kao pozorišni kritičar. Tu privilegiju prepuštam počastvovanima koji su se za to i školovali.
Sedim sa svojim Đimom Đarmušem u omiljenom pabu (znam da se ne piše MEKO, već TVRDO DŽ, ali ja sledim Vukovu: Piši kako govoriš). Ćaskamo o omiljenim likovima iz crtanih filmova. Pogledom prelazim preko mnoštva već poznatih fotografija na zidu. Sve sam ih analizirala već pri prvom ulasku u taj, meni dragi, prostor. Sve su bile zakošene, nakrivljene. Tada sam ih sve uredno ispravljala, sve dok mi jedan od pristojnih momaka zaposlenih u pabu nije šapnuo: “Zamišljeno je da budu krive”. Verovatno je to bio moj prvi susret sa ŽENOM MOG KURAJBERA.
MUO U SLAVONIJI - SLAVONIJA U MUO - izložba iz četrnaest zbirki Muzeja za umjetnost i obrt Zagreb (20.4.2023.-20.4.2024.)
autor koncepta izložbe: Miroslav Gašparović ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt
kustosice izložbe: dr. sc. Marina Bagarić i Adriana Belay
autori/ce izložbenih dionica i tekstova o zbirkama: dr. sc. Antonia Došen, Miroslav Gašparović, Dunja Nekić, dr. sc. Iva Prosoli, Koraljka Vlajo, Antonija Dejanović, Jasmina Fučkan, dr. sc. Vesna Lovrić Plantić, Andrea Klobučar, dr. sc. Arijana Koprčina, dr. sc. Marina Bagarić, Sandra Kandučar i dr. sc. Vanja Brdar Mustapić
autori: arheološkinja mr Tijana Stanković Pešterac, istoričarke umetnosti ma Aleksandra Stefanov i ma Dragana Garić, etnolozi dr Tatjana Bugarski, mr Katarina Radisavljević i Bogdan Šekarić, istoričarke Veselinka Marković i Milkica Popović, umetnica dr Mirjana Blagojev