Obično veče obične jeseni, jedne u dugom nizu onih koji se ponavljaju ustaljenim redosledom. Magla je, dnevnici se nižu na kanalima nacionalnih televizija, tople probe... Probe su tople, a meni je hladno na svojoj - nacionalnoj frekvenciji. Probam da ignorišem dnevnike, kanale i broj svojih jeseni koje su se nanizale u mom odsustvu.
Mobilna književna rezidencija - Čelobrdo 2016.
Tema: Muzej korupcije
Učesnici: pisci i kolumnisti Ana Radmilović, Ahmed Burić, Brano Mandić, Marko Tomaš i, na preporuku Krokodila, Barbi Marković.
Organizatori: Goran Denić, Vesna Tašić, Đorđe Gregović.
Moderator - lingvista, pisac i izdavač Pavle Ćosić
Pavle Ćosić (čita osnivački akt MK): Zemunski mali umetnički centar ZMUC i Društvo protiv korupcije DRPKO osnovali su Muzej korupcije (MK).
Dobro, bila je to lijepa sedmica. Malo je reći lijepa. Niko nema pravo da priča o nečemu dok ga ne okusi. Čelobrdo je prava stvar. Ćao svima, i da se vidimo sljedeće godine. Nosim puno utisaka, super sam se proveo. Imam samo riječi hvale za domaćine, a priroda, ej, pa to je priroda Crne Gore, to je monument, siđeš za pola sata sa brda u more. Baš nam je bilo lijepo, ostvario sam i dragocjene kontakte sa drugim piscima. Nije loše poznavati ljude iz branše, a nekako smo se otmeno družili. I neka smo. Niko nema pravo da nam zamjeri što ločemo, takvi smo kakvi smo.
*Ovaj libreto posvećen je jednoj Sestri i dvojici Braće. I jednom nomadskom plemenu od cirka 500 duša, naivno postavljenih u predivni zaliv koji je već pojela budućnost. Sve u ovoj priči je istinito, samo je sudbina nomada ostala neizvjesna.
1. Sve bi bilo bolje da smo makar imali gde da odemo, ali bili smo pešaci, a put do prve prodavnice je bio opasan po život, pa smo sedam dana proveli gledajući jedni drugima u lica, pokušavajući da ocenimo koliko do eksplozije i potpunog ludila. Nakon prve diskusije tokom koje je popijena zastrašujuća količina rakije, tema je otišla dođavola, a neki od nas su se narednih dana prepustili čarima prirode. Hodali smo kroz okolno šipražje i čudili se konceptu koji je spojio nekoliko pisaca u pustim crnogorskim brdima.
Na pijaci u Baru, punoj šarenila tezgi, otišao sam da kupujem stvari za ručak. I interpunkciju. Samo dvoje, prodavac i žena u narodnoj nošnji imali su takvu robu, pa sam nakon što sam obavio kupnju paradajza, maslinova ulja koje želudac neće mučiti kiselinom, okrenuo stolovima sa interpuncijskim znakovima. Žena u narodnoj nošnji me je spremno dočekala:
Jednom prigodom, dok je Alexandre Dumas bio u proročanskom zanosu te tvrdio da će pušenje cigara Francusku, najduhovitiju zemlju Europe, kroz pedeset godina taj ritual uvlačenja dima u pluća učiniti dosadnom poput Nizozemske, Eugen DeLacroix, čuveni francuski slikar, umoran od Dumasovih vječnih pretjerivanja rekao mu je: To je bezopasno predskazanje, a za pedeset godina nitko od nas neće biti ovdje da te pozove za odgovornost za tvoje pogreške.
