• Search form

20.06.2013 | 18:28

Kad Marina Abramović umre

Kad Marina Abramović umre

Iscrpna i intrigantna biografija svetske zvezde performansa Marine Abramović, autora Džejmsa Vestkota (James Westcott), objavljena je u izdanju kuće Plavi jahač iz Beograd, pri čemu je srpsko izdanje dopunjeno i osvrtom na retrospektivu “Umetnik je prisutan” u Muzeju moderne umetnosti (MoMa) u Njujorku, jer je izdanje na engleskom objavljeno pre te izložbe.

Knjiga “Kad Marina Abramović umre” rezultat je četvorogodišnjeg istraživanja nekadašnjeg asistenta čuvene umetnice, koja je svojim performansima ispitivala granice fizičke i mentalne izdržljivosti i privukla veliku pažnju svetske umetničke javnosti, dok na domaćoj sceni još nije dobila odgovarajuće priznanje kako u stručnoj, tako i u najširoj javnosti.

Profesor Miško Šuvaković, jedan od recenzenata, rekao je na promociji u Medija centru u Beogradu da je to biografija o umetnici koja je superstar na glavnoj svetskoj umetničkoj sceni, ali nažalost ne i na lokalnoj, koja ima svoja pravila ćutanja.

Vlasnica Plavog jahača Nataša Marković rekla je da je u njenoj 20-godišnjoj karijeri to najveći, najskuplji (25.000 evra) i najkomplikovaniji projekat za koji je najpre dobila podršku profesora Šuvakovića i Ješe Denegrija, koji su recenzenti.

Knjiga ima tri segmenta - prvi u Beogradu, gde je Marina Abramović rođena 1946. i gde je u Studentskom kulturnom centru započela umetničku i životnu avanturu čuvenim performansom “Ritam 5” (Plamteća zvezda). Drugi period je njen asketski život u Amsterdamu i rad sa nemačkim umetnikom Ulajem, sa kojim je okončala 12-godišnju intimnu i umetničku vezu zajedničkim performansom na Kineskom zidu “Ljubavnici” (1988). Treći period biografije obeležen je njenim životom i radom u Njujorku od 2005. godine. Performans “Umetnik je prisutan” u MoMa (2010), koji je trajao neprekidno 736 časova, pozorišna predstava “Život i smrt Marine Abramović”, u režiji čuvenog Boba Vilsona, i dokumetnarni film o retrospektivi u MoMa koji je nagrađen na Berlinalu (2012), potvrdili su status Marine Abramović u vrhu najatraktivnijih i najintrigantnijih živih umetnica sveta.

Knjigu na više od 330 strana otvara testamentarna poruka Marine Abramović u vezi sa njenom sahranom koja bi i sama bila performans. Bile bi zapravo tri sahrane - u Njujorku, Amsterdamu i Beogradu - gradovima u kojima je najduže živela. Bila bi tri kovčega, ali se ne bi znalo u kojem je od njih njeno telo. Prijatelji, poštovaoci i ostali na sahrani ne bi trebalo da nose crninu. Svima bi bila poslužena torta od marcipana, napravljena po njenom liku.

Marina Abramović, kako je podsetio Šuvaković, započela je karijeru beogradskim pop-artom, zvučnim ambijentima ispred SKC-a i različitim vrstama eksperimentalnih radova sa ostalim članovima grupe Šestoro (Dragoljub Raša Todosijević, Zoran Popović, Neša Paripović, Era Milivojević i Gergelj Urkom) u SKC-u, gde je napravila nekoliko ključnih iskoraka iz tradicionalne umetnosti. U Edinburgu je 1973. izvela performans “Ritam 10”, pokrenuvši ciklus radova koji su kasnije nazvani bodi-art i performans art.

Na međunarodnu scenu izlazi 1974. serijom performansa “Ritam” kojima je, kako je naveo Šuvaković, ušla u pitanje identiteta žene u umetnosti. Počela je da ispituje šta njeno telo može da izdrži, pa je tako uzimala lekove za šizofreniju ili se potpuno prepuštala volji publike, kao u performansu “Ritam 0” u Napulju, kada su prisutni mogli da intervenišu po svojoj volji na njenom telu sve dok ga galerista nije prekinuo kada je jedan od posetilaca stavio metak u cev i prislonio joj pištolj.

Prema rečima Šuvakovića, njen rad je uvek bio riskantan i egzibicionistički, jer je za nju telo medij.

Abramovićeva se oprostila sa Beogradom performansom “Ritam 5” u bašti SKC-a, za koji je napravila zvezdu od plamena i legla u njenu sredinu. Zbog plamena je izgubila vazduh. To niko nije primetio, osim Radomira Damnjanovića Damnjana, koji ju je i izvukao gotovo onesvešćenu.

Proboj na svetskoj sceni započela je sa Ulajem koji se, kako je rekao Šuvaković, pokazao kao osećajan, slab muškarac, a ona je bila snažna žena. Njihov rad završio se 1988. godine performansom “Ljubavnici” na Kineskom zidu - susretom koji su započeli pošavši sa suprotnih strana.

Marina Abramović potom započinje samostalnu karijeru, čiji je vrhunac izložba “Umetnik je prisutan” u MoMa 2010. godine - prva retrospektiva u tom čuvenom muzeju posvećena umetnosti performansa.

“To je hrabra i moćna karijera u kojoj se žrtvuje život kako bi se simptomatski ispitivale traume ovog sveta”, rekao je Šuvaković, pominjući, između ostalog, i rad “Balkanski barok” za koji je 1997. godine na Bijenalu u Veneciji dobila Zlatnog lava.

“U umetnosti se mora ići do kraja… Ja sam vojnik u službi umetnosti… Svaki umetnik koristi svoja sredstva da se izrazi, moje oružje je moje telo… Telo je oruđe u službi umetnosti, a performansima učite da ga kontrolišete, istražujete njegove mogućnosti i granice, zarad emocionalne i spiritualne transformacije… Telo je uvek veza sa kosmičkim svetom, pruža vam taj čudesni dodir ljudskog i božanskog… Umetnost mora da je kompleksna i uznemirujuća. Ona mora biti kiseonik društva. Mora da je u dosluhu sa onim što će tek doći…”, reči su Marine Abramović istaknute i u njenoj biografiji.

Knjiga “Kad Marina Abramović umre” izašla je na srpskom tri godine posle originalnog izdanja (MIT Press), u prevodu Vesne Roganović i Draška Roganovića, a uz kuću Plavi jahač, suizdavači su i Novi magazin i Narodna biblioteka Srbije.

V.d. upravnika NBS Dejan Ristić rekao je na promociji da učešće nacionalne biblioteke u tom izdavačkom poduhvatu posvećenom najvećoj umetnici današnjice predstavlja početak rušenja tabua, jer nacionalna biblioteka odaje priznanje velikom živom umetniku.

“To je bilo lepo iskušenje i dilema, ali brzo sjmo se dogovorili…”, rekao je Ristić.

Učešće NBS u tom projektu bitno i zato što pokazuje prepoznavanje značaja umetnice u ime sopstvene zemlje, naglasio je Ristić.

“Voleli bismo ako bismo ovim pokazali da se naša zemlja menja prema Marini Abramović”, rekao je Ristić.

Knjiga “Kad Marina Abramović umre”, pisana u anglosaksonskom beletrističkom maniru, kapitalno je delo ne samo zbog Marine Abramović, već i kao primer kako se biografska i istorijska građa sažimaju, rekao je urednik kulture u Novom magazinu Ivan Jevtović, ističući da je Vestkot smestio umetničin rad u kontekst mesta i vremena.

Autor knjige biće pozvan na Sajam knjiga u Beogradu u oktobru, a Plavi jahač planira promociju na koju će pozvati i Marinu Abramović.

O knjizi su rekli:

Bjork - Ova knjiga je veličanstven način da se upoznamo sa Marininim delom. Da iskusimo ne samo onu njegovu poznatiju ikonično monumetalnu stranu, već da je povežemo i sa emocionalnim i spiritualnim iskustvom. Neprocenjiv dokument o teško opipljivom, dokumentaristički potkrepljenom svetu umetnosti performansa.

Bob Vilson - Trideset godina poznajem Marinu Abramović i divim joj se, i kao umetnici i kao ličnosti, a dok čitam ovu izuzetnu knjigu prepoznajem oštroumno promicanje oba vida njene ličnosti. S velikom i očevidnom ljubavlju, pojačanom smislom za humor gospodin Vestkot osvrće se na život ove jedinstvene umetnice, ubedljivo prati način na koji se njena lična iskustva odražavaju na njenu umetnost i na to kako je njena sve veća posvećenost toj umetnosti za uzvrat promenila njen život. Ova knjiga odaje počast jednoj surovoj i neustrašivoj performerki i u isto vreme slavi njenu ljudsku toplinu i velikodušnost, kao i mnoge mitove i bajke koji su se oko nje nagomilavali, u mnogome i kao rezultat njenog samoomalovažavajćeg smisla za humor.

Lori Anderson - Kako zadivljujuće putovanje! Zaljubila sam se u nju čim smo se upoznale, još dok je danima kružila svojim malim kolima po Parizu. Još uvek je volim i nadahnjuje me njeno delo. Ova biografija otkriva Marinu u svim njenim božanstvenim protivurečnostima.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav