Grupa studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, koja učestvuje u blokadi Studentskog kulturnog centra (SKC), pokazala je zainteresovanost da poveže dve različite vremenske epohe SKC-a u rasponu od više od 50 godina – današnjicu i početak 70-ih, obeležen izložbom “Drangularijum” i festivalom Aprilski susreti 1971/72.
Studentima u blokadi bilo je interesantno da izložbom “Monetarijum” uspostave vezu sa proteklim vremenom različitim interpretacijama tog i današnjeg doba.
Sa pogledom na širinu prolaznosti različitih događajnosti, studenti su shvatili da je epoha “dece cveća” šezdesetih davno prošla. Sedamdesete, sa konceptualnim teorijama, sa performansima i novim medijima, razvijale su dalje socijalne, političke i teorijske teme do početka novog milenijuma.
Može se ponoviti čuveno simbolično pitanje Raše Todosijevića WAS IST KUNST? iz 1971. i danas, kao drugo opšte pitanje Nemanje Nikolića A GDE SADA?, 2025. godine, kada se značajno problematizuje socijalno i profesionalno pitanje standarda i postaju vidljive novih paradigmi aktuelnih promena i scene.
Primer ideje organizovanja “Drangularijuma” sa novom temom “Monetarijum” značajno uvodi nove aspekte shvatanja kulturnog prostora u okviru različitih oblasti bavljenja i shvatanja aktuelnog vremena. Dakle, organizatori su promenili praksu učestvovanja u programu time što je svaki učesnik trebalo da plati po 500 dunara za učešće na izložbi. Ovaj novi gest poziva imao je za svrhu da se od sakupljenog novca odštampa katalog izložbe. U osnovi, radi se o podeli uloga u radu, gde i jedna i druga strana umetnika i organizatora zajednički participira u produkciji kataloga kao dokumenta kolektivnog rada.
Svaka novina ima svoj kreativan cilj kako bi se uključio značajan broj učesnika. To svakako nije bio “Drangularujum” iz 1971, kada su izlagani voljeni predmeti, već su učesnici imali sasvim druge motivacije izbora različitih izložbenih priloga do video produkcije. Ono što je bilo interesantno jeste da je izložba bila skoro nevidljiva, sa mnogim malim elementima, sa papirićima ili fotografijom, slučajno nađenim komadima i nekim većim primerima… Promenila je pojam postavke i delovala je kao zbir slučajnosti, svakog za sebe u domenu personalnih značenja ili igre. Sve šta je bilo izloženo imalo je nalepnicu sa imenima učesnika. Ta neposrednost i nepretencioznost obeležavanja učešća imala je neku novu kategoriju i znak da nešto počinje…
Autorke programa, Ana Stojković i Ivana Todorović, imale su ideju da sa studentima obnove i Aprilske susrete zanimljivim programom susreta različitih učesnika iz neposrednog okruženja, zainteresovanih za razmenu i zajedništvo u plasiranju različitih oblasti umetničke prakse.
Učesnici “Monetarijuma” bili su: Milica Bilanović (Predmet pljuvanja), Andrija Vranić (Dudl), Matija Knežević (Infostan), Luka Ličina (Bez rada, sa nazivom), Mateja Marković (Stari stubić ispred Dvorane Kulturnog centra), @hipnec (No brand no money), Emilija Vuković (Nije prvi put da plaćam da budem konceptualna umetnica), Kori (Bez naziva), Teodora Simić (Oglas), Nenad Andrić (Bez naziva), Uroš Stambolić (Oslobođeni SKC), Mina Banićević (Miloš), Vanja Ivanović (Apuiko), Danilo Bursać (Poziv koji se ne odbija), Lav Mrenović (Ništa), Isidora Branković (Izjava pod zakletvom), Iva Stojković (Kako ovo uopšte da nazovem), Vladimir Rakočević (Konstipacija), Milica Bilanović (Predmet pljuvanja), Bata (Najbolji rad), Sanja Lazić (Od Si Đinpinga), Bojana Popović (Listovanje), Viktor Cvejić (Nešto sam ukrao, nešto sam dobio), Skullcheez (Cepanje), Milica Ojdanić i Nora Sejdijaj (Butt plug sa repom), Ćira (Radoznalo prase), Đorđe Tufegdžić (500 dinara), Luka Strika (Foto dokumentacija SKC-a), Goran Đorđević, vlasnik kopije (Originalna kopija kopije (oštećena)), Marko Egon (Prazna sećanja na film), Dina Markovska (Poklon za rođendan, povratna amalaža, hvala ali ne hvala), Saška Ristić (Pokretna kancelarija Gorana Vesića), Tamara Krstić (Formular za prijavu nestale osobe) i Teodora Arsić (Teodora Arsić).
Biljana Tomić