Vesti

Preminuo Ljubomir Simović

17. april 2025.
SEEcult.org
Foto: arhiva Arhipelaga

Akademik Ljubomir Simović, jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisca, preminuo je 17. aprila u Beogradu u 90. godini, saopštili su izdavačka kuća Arhipelag, Srpsko književno društvo i Srpska akademija nauka i umetnosti, ukazujući na njegov značaj za kulturu i celokupno društvo u Srbiji.

"Kao virtuoz pesničkog i dramskog izraza, izvanredan esejista i tumač umetnosti, svojim stvaralaštvom ostavio je jedan od najdubljih tragova u istoriji srpske i jugoslovenske književnosti", navela je SANU u saopštenju.

Rođen 2. decembra 1935. godine u Užicu, Simović je u rodnom gradu završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Za vreme studija radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa Vidici. Radni vek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda.

Objavio je pesničke knjige: Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Šlemovi (1967), Uoči trećih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj (1983), Istočnice (1983), Gornji grad (1990), Igla i konac (1992), Ljuska od jajeta (1998), Tačka (2004) i Planeta Dunav (2009).

Izbori iz Simovićevog pesništva objavljen su u knjigama Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), Istočnice i druge pesme (1994), Učenje u mraku (1995), Sabrane pesme I-II (1999) i Pesme. Knjiga prva i Pesme. Knjiga druga (2005).

Simović je napisao četiri drame: Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović i Boj na Kosovu. Simovićeve drame su izvođene na mnogim našim scenama, kao i u inostranstvu.

Drame Hasanaginica, Čudo u Šarganu i Putujuće pozorište Šopalović igrane su na skoro svim pozorišnim scenama nekadašnje Jugoslavije. Četvorostruki je dobitnik Sterijine nagrade: tri puta za najbolji dramski tekst (1975, 1986, 1993), četvrti put za "naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture“ (2006). Po prvoj verziji drame Boj na Kosovu snimljen je film, u režiji Zdravka Šotre.

Pored poezije i drama, Simović je posvećeno pisao i eseje o srpskim pesnicima i dramskim piscima. Iz toga je nastala knjiga Duplo dno koja je doživela više izdanja.

Eseje o likovnim umetnicima Simović je objavio u knjizi Čitanje slikа (2023).

Simović je napisao i dnevnik snova Snevnik (1998) i roman Užice sa vranama (1995).

Počev od knjige autopoetičkih i angažovanih eseja Kovačnica na Čakovini (1990), Simović je napisao čitavu serija knjiga u kojima je raspravljao o aktuelnim književnim, kulturnim, društvenim i političkim pitanjima: Galop na puževima (1994), Novi galop na puževima (1999), Guske u magli (2005), Obećana zemlja (2007), „Titanik“ u akvarijumu (2013), Žabe u redu pred potkivačnicom (2016), Odbrana Beograda (2020) i Neslana so (2023).

Odabrana dela Ljubomira Simovića u 12 knjiga objavljena su 2008. godine.

Za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 27. oktobra 1994. godine, a za dopisnog 1988. U okviru Akademije obavljao je dužnost zamenika sekretara Odeljenja jezika i književnosti (1990-2006). Bio je član Stručnog saveta Galerije likovne i muzičke umetnosti SANU i urednik niza svečanih akademija kojima je obeležavan Dan SANU. Organizovao je naučne skupove i uredio zbornike radova sa tih skupova "Jovan Sterija Popović“ i "Laza Kostić“.

Priredio je izdanja izabranih pesama Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaja, Laze Kostića, Momčila Nastasijevića, Dušana Vasiljeva, Miodraga Pavlovića, Milovana Danojlića i Branislava Petrovića, kao i knjige izabranih komedija Jovana Sterije Popovića i Branislava Nušića. Priredio je i posthumno izdanje pesama iz zaostavštine Branislava Petrovića Žeževasion. U okviru Antologijske edicije "Deset vekova srpske književnosti“ Matice srpske, priredio je knjigu "Laza Kostić“. U okviru te edicije, objavljena je, kao devedeset treća, i knjiga Simovićevih tekstova, koju je priredio Bogdan A. Popović

Simović je dobitnik najvažnijih književnih nagrada za poeziju, dramu i esejistiku, među kojima su: Zmajeva nagrada (1973), "Branko Miljković“ (1980), "Milan Rakić“ (1982), Oktobarska nagrada Beograda (1989), Disova nagrada (1989), Sedmojulska (1990), BIGZ-ova (1990), Zlatni krst kneza Lazara (1992), nagrada "Desanka Maksimović“ (1994), Žička hrisovulja (1995), "Stefan Mitrov Ljubiša“ (1997), "Isidorijana“ (1997), "Joakim Vujić“ (2000), "Vasko Popa“ (2000), "Jovan Dučić“ (2004), "Mića Popović“ (2006), "Rade Drainac“ (2008), nagrada SKZ-a za životno delo (2013), nagrada "Ljubomir P. Nenadović” za najbolju putopisnu knjigu na srpskom jeziku (2016), nagrada "Dositej Obradović“ za životno delo (2016), Evropska nagrada za poeziju "Petru Krdu” (2018)...

Godine 2022. primio je Medalju SANU u oblasti umetnosti.

Izdavačka kuća Arhipelag izrazila je zahvalnost Simoviću za podršku i razumevanje, dobru volju i pažljivo čitanje knjiga, ukazujući da je godinama radio na knjizi pesama Riba sa dva repa. Iako je knjiga odavno bila završena, želeo je da nastavi da radi na njoj i posvećeno je radio praktično do samog kraja. O toj knjizi i o tome da će ona biti objavljena u izdanju Arhipelaga, Simović je govorio u više intervjua. Arhipelag će u narednom periodu objaviti pesničku knjigu Riba sa dva repa kao još jedan znak Simovićevog pesničkog trajanja i kao još jedan primer da pesnici se rađaju, pesnici ne umiru.

(SEEcult.org)

Tagovi