Predstava “Strah i nada” u režiji Tare Manić, prema dramskom tekstu “Strah i nada u Istočnoj Nemačkoj” nemačkog pisca Franca Ksavera Kreca, premijerno će biti izvedena 5. marta u Gradskom pozorištu u Čačku, a prema rečima rediteljke, bavila se osetljivim pitanjima – koji su naši strahovi i šta su njihove posledice.
Dublje istražujući bliskost, zajednički prostor i isprepletanost publike i glumaca, predstava poziva na pažljivo slušanje, jer je dramski tekst kojim je inspirisana, između ostalog, sastavljen od monologa likova koji pucaju pod pritiskom i iz njih naviru bujice reči. Krec je sliku novog sveta pružio kroz: radnike/ce proglašene tehnološkim viškom, pacijentkinje na onkologiji, urednike na javnom servisu, demonstrante, otpuštenog radnika koji mašta o novoj atomskoj bombi, koji svi nezaustavljivo govore. Ti likovi nalaze se među gledaocima – tako da publika ima priliku da vidi sve njihove patnje i strahove izbliza, navela je Tanja Manić.
"Naša predstava se bavi simulacijom normalnog života, jer je život u strahu – ipak samo simulacija života. Tu je i nada iz naslova, kao najljudskije od svih osećanja koja postoje u čoveku, čak i kada nas stvarnost svakodnevno demantuje i navodi nas da sumnjamo u nju. Stvarnost smo mi učinili ovakvom kakva je i zato – možda nam je potreban novi svet. Njega zamišljamo kroz ovu predstavu”, navela je Tara Manić, čije su ranije predstave takođe pomerale granice u rasvetljavanju bolnih tema društva i osvajale nagrade na pozorišnim festivalima u regionu.
Među njima je i prošlogodišnja predstava “Kako sam naučila da vozim”, koja je proglašena jednom od najboljih u zemlji u 2024. godini.

Zanimljivo je pritom da je Tara Manić prva rediteljka koja režira u Gradskom pozorištu u Čačku od osnivanja tog teatra.
U predstavi “Strah i nada”, koju čini 12 scena i kratkih priča, uloge su poverene Neveni Kočović, Ivani Terzić, Aleksandru Đinđiću, Bratislavu Jankoviću i Filipu Milićeviću. Tara Manić i ovaj put sarađuje sa timom u kojem je dramaturgija poverena Vuku Boškoviću, scenografija i izrada maski Blagovesti Vasilevoj, kostim Seleni Orb, kompozitor je Vladimir Pejković, fotografkinja i autorka plakata Marijana Janković, a scenski govor oblikovala je Marija Knežević.
Bez obzira na vreme i mesto nastanka, ovaj Krecov komad pokazuje aktuelnost danas više nego ikada, jer se bavi temama danas tako izražene socijalne nepravde i opresije koju nad najslabijima vrše moćnici. Krecovi dramski likovi su takozvaniobični, jednostavnih ljudi, koji žive “male živote”, a sada poraženi okrutnošću savremenog kapitalizma u tišini spremaju otpor sistemu, kojem niko ne može da sagleda krajnji ishod.
O aktuelnosti tog dramskog komada, čiji prevod potpisuju Bojana Denić i Renata Ulmanski, dramaturg Vuk Bošković kaže da je detaljnim i pažljivim radom, u saradnji sa rediteljkom, originalni Krecov tekst prerađen, rekonstruisan i ponovo postavljen tako da je izmešten iz lokalnog nemačkog konteksta u trenutku kada je pisan - još pre pada Berlinskog zida, ali tako da su dodatno naznačene i fokusirane teme i motivi koji se tiču svake odrasle osobe koja je upoznala rad i nezaposlenost.
“Kroz fokusiranje i ‘oštrenje’ radnje, ‘Strah i nada’ pokušava da prodre u (i pročisti od) fundamentalan odnos između osobe i rada i svih posledica koje ta interakcija ostavlja na živote ljudi”, naveo je Bošković.

Direktor Gradskog pozorišta u Čačku, Bratislav Janković, koji je i glumac u predstavi, naveo je da su trenutne okolnosti, kako u Srbiji, tako i globalno, učinile da proces rada na predstavi bude izuzetno uzbudljiv.
“Čini mi se da je ovaj život kakav trenutno živimo, između ‘leda i benzina’, kako kažu likovi u komadu, stvorio prirodnu potrebu da rediteljka Tara Manić sa svojim saradnicima i glumcima ispriča ovu priču vrlo intimno, jer na kraju svi žele toplinu. U Gradskom pozorištu Čačak uvek smo se trudili da stvaramo uzbudljivo pozorište, tako da i ovog puta očekuje vas drugačija, iskrena i uzbudljiva predstava”, naveo je Janković.
Prva sledeća igranja predstave “Strah i nada” su 15. i 29. marta, a ulaznice za reprize mogu se kupiti u Klubu GPČ.
(SEEcult.org)