Predstava “Svaka ptica svome jatu“, prema tekstu libansko-kanadskog pisca Važdija Muavada o osujećenoj ljubavi dvoje mladih iz različitih sredina i o staroj porodičnoj tajni, biće premijerno izvedena 27. marta u Beogradskom dramskom pozorištu, u režiji Dina Mustafića iz Sarajeva.
Radnja se dešava na Bliskom Istoku, ali bi slična mogla da se odvija i na Balkanu, u našoj bivšoj zajedničkoj domovini, izjavio je 25. marta na konferenciji za novinare bosansko-hercegovački reditelj Mustafić, jedan od najznačajnijih pozorišnih stvaralaca u regionu.
Kako je istakao, drama svetski relevantnog autora Muavida je “duboko humanistička i antiratna” dok “divnim poetskim jezikom govori o ljubavi koja nije uspela”. Mustafić je podsetio da je na ovim prostorima igrana u Skoplju i Ljubljani, a sada je prvi put na repertoaru u Srbiji.
"To je kompleksan i slojevit materijal koji, kao svako veliko književno delo, ima više tema. Polifoni tekst, jednako bogat i u emotivnom i u misaonom smislu”, istakao je Mustafić povodom Moavadijevog teksta koji istražuje teme identiteta, pripadnosti i međugeneracijskih sukoba.
Radnja prati Eitana Zimermana, mladog genetičara jevrejskog porekla, i Vahidu, Amerikanku palestinskog porekla, koji započinju vezu u Njujorku.
Karakteri su izgrađeni do najsitnijih detalja, što je pred glumce stavilo zadatak ozbiljne emotivne transformacije, rekao je Mustafić, te izrazio veliko zadovoljstvo što je imao priliku da radi sa izuzetnim ansamblom i sa “glumačkom aristokratijom”.
Dvoje mladih čija ljubav nailazi na rasne i ideološke prepreke igraju Vukašin Jovanović i Tamara Šustić. Srednju generaciju predstavljaju supružnici u tumačenju Ivane Nikolić i Svetozara Cvetkovića, a najstariju - Svetlana Bojković i Miodrag Krstović. Epizodne likove igraju Marija Pikić i Vladan Milić.
Tamara Šustić je ocenila da je centralna tema predstave ljubav kao “susret dve duše koje se prepoznaju”, ali i ljubav koja nailazi na etničke i ideološke prepreke.
Vukašin Jovanović je rekao da je primetio generacijski odnos prema komadu i da je kao osoba iz 90 i neke sebi prvi put postavio neka pitanja o kojima nije ranije razmišljao - oko tih “etničkih i rasnih stvari, koje su nam usađene vekovima, a mi mladi nosimo taj teret, dovedeni u poziciju da radimo ono što moramo”.
“Reč je i o spoznaji identiteta. Kada se pita ’Ko si ti?’, nekako se prvo kaže nacija. A ja sam prvo čovek”“, istakao je Jovanović.
Ivana Nikolić je povodom svog lika majke izjavila da “kako god da vaspitavate svoje dete, to može postati tema na njegovoj psihoterapiji”.
Dodala je da roditelji, naravno, žele sve najbolje, ali da “možda treba prvo sebe da odvedu na terapiju da bi onda mogli da pomognu detetu”.
Svetozar Cvetković ukazao je na značaj ove drame, koja se igra širom sveta, a nije komercijalni tekst.
“Ima jaku priču i specifičnu vrstu dramaturgije, koju dosad nisam sretao. Tu je tajna, kao u krimi filmu kad na kraju otkrivate ko je ubica, ali ovde se na kraju odvija jedno klupko koje postavlja mnoga pitanja o egzistenciji – našoj, nacionalnoj, vezano ne samo za temu komada već, između ostalog, za istoriju zemlje u kojoj smo živeli”, rekao je Cvetković.
Svetlana Bojković je otkrila da tajna koja je izvor zapleta u komadu pripada likovima babe i dede, dodavši da ipak kod svakog lika u drami postoji “potraga za identitetom, u najširem smislu te reči”.
“Na kraju ostaje otvoreno pitanje šta je važnije - istina koja boli i može da rani čoveka ili ljubav. Ostavljam publici da presudi”, rekla je Svetlana Bojković.
Miki Krstović je priznao da je bio planirao pauzu u radu, ali ga je direktor BDP-a Jug Radivojević nagovorio da pročita tekst i još kada mu je rekao ko režira i ko igra, morao je da prihvati ulogu.
“Srećan sam što sa mojom dragom koleginicom igram najljubavniju scenu”, dodao je uz osmeh Krstović.
Drama je premijerno izvedena 2017. godine u Parizu. Tekst je od tada postavljen na više scena širom sveta, uključujući Stratford Festival u Kanadi i pozorišta u Nemačkoj i drugim evropskim zemljama. Moavadova poetika često kombinuje epsku dramaturgiju sa autobiografskim elementima i snažnim vizuelnim simbolizmom. Njegov rad uključuje adaptacije antičkih tragedija, savremenih autora i originalne drame.
Od 2016. godine je umetnički direktor pariskog teatra La Colline, gde je režirao predstavu “Svaka ptica svome jatu”, koja je izvođena više od 150 puta u Francuskoj i širom sveta.
Komad je prevela Marija Stojanović, a dramaturg beogradske postavke je Vedrana Božinović, iz Sarajeva. Scenografiju i dizajn svetla potpisuje Jasmina Holbus, kostime Marina Medenica, muziku Irena Popović Dragović, a scenski govor Dijana Marojević.
Predstava se igra na velikoj sceni BDP-a “Olivera i Rade Marković”, a prva repriza je 28. marta.
(SEEcult.org)