BRACO SUBOTIĆ – Trećeg dana

Trećeg dana, stvarnost se prekinula. Kolonija ima tu tendenciju, tu moć. Da zamrzne tren koji odzvanja u zlatnoj vječnosti. Surealno postane naočigled prisutnih koji, reklo bi se, povodom toga nemaju grke.

Sven sipa vino rujno i ispija ga iz kantulice. Valerio i ja beremo masline. Ja berem a on drži stubu čvrsto. Danilo kuraži i fotka nas. Maša pravi ručak a Barbara joj pomaže. Tanja brani doktorat, nije još s nama.

Prvi upisani u knjigu krštenih u staroj crkvi iznad naselja je komšija Gojko. Davne ‘60 i neke, kada je obradovao svoje kreatore, nekadašnje progenitore, davaoce života a možda tek instrumente velikog dizajna, recimo i tako.Odnosno, ja ću reći. Pa ćemo viđet što će Gojko meni reći kasnije. Nasamo.

Otvara botilju kleke i već nazdravljamo, nasmijani ali ne bezbrižni. Radosni ali ne zanemareni. Slobodni.

Prije ručka smo otišli na plažu i u pijesak upisivali stihove. Tehnologija nam olakšava da ih upamtimo jer će talasi uskoro učiniti svoje. Kolonija prekida stvarnost kada u konobi do kuće, mlad čovjek dohvati akustičnu gitaru i zasvira background za prijatno govorenje stihova i iščitavanje odlomaka iz štiva, gradiva. Plaža je pusta i predivna. Na kućici od pruća i dasaka koja je nekad bila ugostiteljski objekat, mural El Pibea.Velikog i neponovljivog. Čitav svijet je vidio kada je dao gol rukom. Ne umije to svako.

Čini se kao da smo okruženi, ne smrću, već prosto ostacima vremena neke druge zlatne vječnosti kada se stvarnost isto prekinula. Nekom za sva vremena. Nikolina Deranja je napustila ovu ravan. Vječni mir.

Ja sam oslobođen u ovom času. I um mi je preplavljen uzvišenim jedino. Veličanstvenim. Etikom i estetikom. Ne moze mi ništa ni sistem niti matrix, sluga  a i stvoritelj njegov. Samo vazduh topao i ljudi takvi isto. I nema prenaglašenosti niti jedne vrste. Samo opuštenost i od stega otpuštenost. Fokus. Centar. Kao što ispjeva Norma – You are dead and out of this world. Sasvim izvjesno. Vanka sam rupe.

Jer kada kolonija prekine stvarnost, zdušno se osjeti pomjeranje tektonskih ploča. Hvala svima i živi bili.

Braco Subotić i gost književne kolonije u Buljaricama Nikola Nikolić

Buljarica –  Književna kolonija # 7