• Search form

30.05.2010 | 10:22

Apel Crnobrnje filmskoj struci

Reditelj i producent Stanko Crnobrnja apelovao je na filmske i televizijske stvaraoce u Srbiji da pokrenu akciju koja bi dovela do afirmacije filmske umetnosti u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti, a kao prve akademike iz te oblasti predložio je Vladimira Petrića, Purišu Đorđevića, Dušana Makavejeva i Želimira Žilnika.

Apel Crnobrnje filmskoj struci

Reditelj i producent Stanko Crnobrnja apelovao je na filmske i televizijske stvaraoce u Srbiji da pokrenu akciju koja bi dovela do afirmacije filmske umetnosti u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti, a kao prve akademike iz te oblasti predložio je Vladimira Petrića, Purišu Đorđevića, Dušana Makavejeva i Želimira Žilnika.

Obraćajući se Filmskom centru Srbije i kolegama posredstvom kulturnog dodaka “Politike”, Crnobrnja je, u tekstu “Praćkom na bunker”, postavio i pitanje o mogućnostima shvatanja uloge televizije, elektronskih, digitalnih i mrežnih umetnosti 21. veka u okviru SANU u situaciji u kojoj se filmska umetnost i nauka ignorišu.

Pozivajući kolege na “združenu, i simultanu akciju, koja će biti usmerena na reprezentativnu instituciju srpske nauke i umetnosti poznatu kao SANU”, Crnobrnja je naveo da bi ta akcija mogla da ima i prateću parolu koja glasi: “KO JE (STVARNO) KO U 21. VEKU!? I prateću pitalicu: A GDE JE TU FILM?”

Između ostalog, naveo je da se Srbija posle raspada Jugoslavije, u vremenu ratova i tranzicije, gotovo u potpunosti izgubila sa kulturne mape sveta i postala terra incognita, pri čemu su jedini ozbiljni znaci postojanja, i prepoznavanja Srbije, krajem XX veka, u svetu, bili stvoreni filmom i filmskom komunikacijom.

Navodeći i da je danas u svetu Kusturica prepoznatljivije ime od Srbije, Crnobrnja je ocenio i da Srbija u 21. veku, Srbija, sa svetom kulture, i sa kulturnim svetom, može kvalitetno, i sa izvesnim učinkom, da komunicira, prvenstveno, kroz ono što se zove filmska baština i filmska delatnost.

“Kinoteka nam je jedna od deset najuglednijih u Evropi. Filmski autori, iz Srbije, danas, nešto znače u istoriji evropskog filma, druge polovine 20. veka. Srbija jedino retrospektivama svojih istaknutih filmova, i filmskih autora, danas, u svetu, može da stvori stvarnu prepoznatljivost.
I sada dolazimo do niza realnih pitanja. Kako to da najreprezentativnija ustanova nauke i umetnosti, u zemlji, ne prepoznaje sve gore rečeno? Kako to da SANU svesno ostaje, kada su filmska umetnost i nauka u pitanju, zarobljena u 19. veku? Kako to da su, za SANU, naučnici, koji se bave sakupljanjem delova 3. veka, reprezentativniji od naučnika koji su svetski poznati po istraživanju kinematografije i filmske umetnosti 20. veka? Kako to da su pesnici visprenog jezika, ali lokalnog dometa, u viđenju SANU, komunikativniji od naših filmskih stvaralaca koji komuniciraju širom sveta? Ili SANU, možda, ima neka posebna saznanja o filmskoj umetnosti, i nauci, koja niko u svetu nema, a koja joj nalažu da suzdržava ozbiljnije razmišljanje o filmu u svom sopstvenom okruženju?, naveo je Crnobrnja.

Prema njegovim rečima, ta jednostavna, a na prvi pogled, i naivna pitanja, odražavaju zapitanost o stanju duha, ali i intelekta, koje, zapravo, zabrinjava.

“Ako se filmska umetnost, i nauka, ne vide, ignorišu, ne uzimaju u obzir, šta tek da se očekuje od SANU, kada se radi o shvatanju uloge televizije, elektronskih, digitalnih i mrežnih umetnosti 21. veka? Kada će, ta važna i uticajna institucija, odlučiti da uhvati korak sa vremenom? I kada možemo da očekujemo da, kao svaka velika umetnost, i svaka velika nauka, i SANU bude, u jednom svom delu, čak, i malo ispred svog vremena?”, upitao je Crnobrnja.

Da bi njegov poziv imao i konkretan oblik, predložio je za članstvo u SANU “imena četiri najistaknutija, živa filmska autora, i naučnika, koji u svetu filma, i u filmskom svetu, ali i u evropskoj kulturi, zaista jesu, i ostaće, reprezentativni primeri onoga šta je Srbija”.

Takođe, istakao je i značaj mlađe četvorke autora, u kojoj su Kusturica, Goran Marković, Goran Paskaljević i Srđan Karanović, navodeći da je to “samo još jedan kvartet, sa kojim bi svaka ozbiljna organizacija, koja predstavlja ovu zemlju, u svetu, morala da računa kao sa ljudima koje svet prepoznaje”.

“Izvesno je da bi, uključeni u SANU, i ovi filmski stvaraoci doprineli da se, uz njih, i Srbija malo bolje sagleda kao terra cognita. Zemlja koja se poznaje i razume”, naveo je Crnobrnja, pozivajući kolege da se, ako se na slažu sa njegovim apelom, izjasne “zbog čega treba da ostane ovako kako je sada”.

(SEEcult.org)

Zoran Popović, Installation of Axioms, SKC, Belgrade 1972
digitalizacija, narodni muzej kraljevo
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav