Antica

CRITICIZE THIS! Antica, tekst: Risto Krle, režija: Branko Brezovec, produkcija: Naroden teatar Vojdan Černodrinski, Prilep, Makedonija

Piše: Srđan Laterza

Ovogodišnji Eurokaz sebi je zadao misiju propitivanja glazbenog teatra, a po svojoj bi bučnoj spektakularnosti Antica u režiji Branka Brezovca bila njegov svojevrsni crescendo. U već prepoznatljvoj formi svoje barkono raskošne kazališne avangarde (ma što ona značila) Brezovec je oživio melodramski tekst makedonskog autora Riste Krleta. Radi se o predstavniku bit-žanra makedonske književnosti kojeg su stvarali mahom neuki autori gonjeni željom da svojim pričama učvrste nacionalnu svijest i potaknu otpor turskom ugnjetavanju te teritorijalnim pretenzijama susjednih zemalja. Naslovna junakinja, Antica, djevojka je koja ne može realizirati ljubav prema mladom Makedoncu, jer ju njena grkofilska obitelj želi udati za bogatog starca Nikolakija.

Makedonija s kraja devetnaestog stoljeća oživjela je u Gavelli na tri spojene pozornice. Publika nije sjedila na stolcima, već je svatko pri ulasku dobio drveni tronožac i bio upućen da sjedne između redova, ma kako skučen bio raspoloživi prostor. Tako je Brezovec postigao začudnu kombinaciju ugođaja ognjišta i crkve s više oltatra. Glumce se gleda iz donjeg rakursa, dok oni nesmetano skaču po naslonima stolaca, ne obazirući se na skutrene gledatelje. Možda je takav pristup i neka vrsta banalne poruke publici da na ovim trusnim prostorima treba čuvati glavu.

Brezovec od samog početka predstave u furiozni ritam tjera anasambl prilepskog kazališta predvođen Viktorijom Stepanovskom, gošćom iz bitoljskog kazališta, u naslovnoj ulozi.

Većina dijaloga u Antici se pjevaju, a prati ih upečatljiva glazba Marjana Nećaka koji nije štedio na upotrebi elemenata iz makedonske i/ili grčke glazbene tradicije. Izuzetno brza izmjena prizora, fizička zahtjevnost izvedbe i brojnost pjevanih dionica na određenim su mjestima prevelik zalogaj za glumački ansambl. Suvišno je ipak od ansambla kojem glazbeni teatar nije primarna djelatnost očekivati „brodvejsku“ razinu izvedbe, a možda se drhtavi pjevački glasovi glumica i glumaca uklapaju u redateljsku koncepciju koja ne daje predaha ni ansamblu ni publici.

Antica je neobična vrsta mjuzikla koji je do kosti natopljen ironijom, a u kojem su kič i pretjerivanje imperativi. U namjeri da predstavu što uspješnije dovede do karnalnog klimaksa, Brezovec niti ne pokušava biti suptilan, već se koristi gegom i elementima pučke satire. Gomilanje takvih postupaka otkriva prije redateljsku rutinu i uspješno navigiranje vlastitom kazališnom estetikom, nego istinsku kreativnost u postavljanju komada. Tek nekoliko detalja, poput korištenja šupljih reketa i tobožnje zolje načinjene od ispražnjenih kutija za teniske loptice predstavljaju svježu i zanimljivu scensku pojavu.

Kontekst u kojem Brezovec stvara svoj glazbeni politički teatar više je nego zanimljiv. Dok on postavlja predstavu u Prilepu, u Skoplju desničarska elita gradi pompoznu urbanu plastiku s ciljem pretvaranja makedonskog glavnog grada u imperijalnu metropolu. Mediji su puni vijesti o lošim odnosima službenog Skoplja i Atene, kao i o zahladnjenju odnosa većinskog naroda prema nacionalnim manjinama unutar Makedonije.

Brezovec Krletovu melodramu o mladoj Makedonki kojoj brane vezu s čestitim Makedoncem, udajući je za stranca, upotrebljava kao temelj na kojem razvija karikiranu monumentalnost predstave. Već je od početka vrlo jasno da se recentnim pokušajem konstrukcije "novog" makedonskog identiteta Brezovec neće baviti pretjerano analitično. Naprotiv, upotrijebit će čitav arsenal sebi svojstvenih redateljskih postupaka da melodramu što prije otjera u hipertrofiranu scensku orgiju s namjerom da ismije trenutnu političku situaciju u Makedoniji.

Zbog takvog postupka Antica se ne ubraja u ostvarenja političkog teatra čiji pravi život počinje kad izvedba završi i počnu polemike. Ona problematiku ne secira analitičkim skalpelom, pa posljedično nije niti precizna u postavljanju pitanja. Antica je prije svega zvono za uzbunu koje želi da svi postanu svjesni apsurdnosti makedonske političke svakodnevice.

*Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! koji organizuju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SEEcult.org i Beton iz Srbije, te Plima iz Crne Gore. Projekat se realizuje u sklopu programa "Kultura 2007-2013" Evropske komisije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Evropske unije.