• Search form

17.07.2018 | 20:29

Koks: Svi smo žrtve dolara

Koks: Svi smo žrtve dolara

Britanski glumac Brajan Koks, dobitnik nagrade “Aleksandar Lifka” 25. Festivala evropskog filma Palić, smatra da su nezavisan film i kultura generalno žrtve opšte džentrifikacije društva i trke za profitom.

“Da, još uvek radimo nezavisne filmove. Problem je održati ih živim i održati kuturu živom. Jer, kultura sve više i više je pod pretnjom cele džentrifikacije društva. To čini vrlo teškim za određene sineaste da započnu svoje projekte. Tu je sistem sinepleksa. Od pet ekrana – na četiri će biti blokbasteri, neka fantastika i čista zabava. Samo je jedan ekran preostao za sve ostale filmove. Tako da je vrlo teško za filmske stvaraoce da dobiju priliku da se njihov film vidi”, rekao je Koks 17. jula na konferenciji za novinare 25. FEF Palić.

Prema rečima Koksa, koji je ostvario uspešnu karijeru i u Evropi i u SAD, zato su festivali, poput FEF Palić, tako važni i biće sve značajniji u borbi protiv filmske apatije.

“Na određeni način, svi smo mi žrtve dolara. A možda ćemo biti i žrtve rublje”, rekao je uz osmeh Koks, kome je 16. jula svečano uručena nagrada "Lifka" za izuzetan doprinos evropskom filmu.

Povodom saradnje sa istaknutim filmskim rediteljima, poput Kena Louča, Mela Gibsona, Spajka Lija, Majkla Mana, Koks je rekao da je uvek najbolje radio sa rediteljima koji zaista razumeju tekst, bilo da su to pisci koji su se latili režije ili glumci, kao Gibson.

“Takvi su meni najinteresantniji za saradnju jer razumeju narativ, razumeju karaktere – likove i emocionalni drajv filma. Neki drugi su majstori samo za vizuelno. Oni prave lepe slike, ali bez mnogo značenja. Ponekad imate sreću da radite sa nekim ko poseduje oboje, ko ima snažan osećaj za vizuelno, a istovremeno oseća priču”, rekao je Koks.

Govoreći o jednoj od poslednjih uloga u drami “ČerčilDžonatana Teplickija, Koks je ispričao neke od anegdota sa početka političke karijere Vinstona Čerčila, kada je bio poslanik iz Dandija, koji je i njegov rodni grad. Opisao ga je kao vrlo kompleksnog čoveka.

“Sam se lečio, i to pomoću mnogo alkohola tokom celog dana. Patio je od teške manične depresije. Bio je težak, složen karakter, ali takođe čovek izvanrednih principa i izvanredne vizije. Bio je usamljeni glas koji se usprotivio Hitleru pre rata, u vreme kada je u Engleskoj bilo dosta simpatizera nacizma. Postao je izvanredan lider. Bez njega ne bismo dobili rat”, rekao je Koks, koji je poslednji put bio u Srbiji snimajući “KoriolanaRejfa Fajnsa.

Koks je ocenio da je jedan od velikih problema današnjice – nedostatak političkog vođstva i hrabrosti.

“(Kralj) Lir ima jednu sjajnu repliku: ‘Nisam dovoljno vodio računa o tome’. Smatram da Lir u velikoj meri odražava sadašnju klimu”, ocenio je Koks, koji je igrao niz uloga u pozorištu, posebno Šekspira, za koga smatra da je pokrio sve teme i da je pisac za sva vremena.

Upitan kakvi su nam lideri potrebni danas, Koks je rekao da je to onaj koji nije korumpiran i koji ima viziju.

“To je ono što nam ozbiljno nedostaje. Ne znam kako je u Srbiji, ali u svetu, u Rusiji i u Americi, imamo ljude kojima su glavna briga oni sami, kao i finansijski aspekti. Ideja da (Vladimir) Putin predstavlja socijal-demokratiju je potpuna glupost. A lider takozvanog slobodnog sveta Bejbi (Donald) Tramp trebalo bi da vodi svet jednakih, mada takav svet više ne postoji, iako je to jedan od temeljnih principa američkog ustava. Istina, to nije samo Trampova greška, možete kriviti i (Baraka) Obamu i prethodne predsednike, jer su kreirali klimu u kojoj se organski razvijalo ovo što imamo danas”, ocenio je Koks.

Koks je rekao da bira uloge na osnovu priče.

“Imao sam sreće da uradim neke zaista dobre filmove. Mada, snimao sam i loše, sve je to deo posla. Inače, mislim da svoju karijeru dugujem tome što me ljudi vrlo dugo nisu prepoznavali. U razgovoru o određenom filmu uvek bi se neko začudio: ‘A, to si bio ti u toj i toj ulozi’. Po meni, to je najbolja stvar za glumca, ako održavate svoju ‘nevidljivost’”, naveo je Koks.

Prema njegovom mišljenju, važno je zaista razumeti svoj posao, naspram očigledne atraktivnosti koju on nosi.

“Imate mnogo mladih glumaca koji žele da postanu filmske zvezde vrlo brzo. Smatram sebe vrlo srećnim što sam išao u britansku dramsku školu. Učio sam kako da govorim. Neverovatno je koliko mnogo glumaca zapravo ne zna da govori, i čak ne razume značaj toga. Ja sam obučavan za pozorišnog glumca. Iz tog iskustva sam postao filmski glumac, sa tim bekgraundom. Isto kao Alan Rikmen, Bil Naji, Helen Miren, Džudi Denč, Vanesa Redgrejv, Rejf Fajns... Mislim da je ta vrsta obuke, tog bekgraunda važna i danas. I ima mnogo mladih koji istinski žele da uče, ali tu je cela finansijska situacija koja gura stvari u nekom drugom pravcu”, rekao je Koks.

Rođen u škotskom gradu Dandi 1946. godine, Koks je od 1965, kada je počela njegova profesionalna karijera, menjao je pozorišne scene (Kraljevska Šekspirova pozorišna trupa i Nacionalni teatar u Londonu), igrao klasike i razvijao svoj talenat, a uz napredovanje u teatru, osvajao je TV i film.

Na filmu je debitovao kao Lav Trocki u biografskoj drami “Nikolaj i Aleksandra” (1971) o poslednjoj ruskoj carskoj porodici, caru Nikolaju Drugom i carici Aleksandri, koja je snimana u Španiji i u Jugoslaviji. Pažnju je skrenuo i filmom “Lovci na glave” (1986), tumačeći lik serijskog ubice Hanibala Lektora. Sa Kenom Loučem je snimio “Skriveni raspored” (1990) i bio deo hit filmova “Rob Roj” i “Hrabro srceMela Gibsona (1995). S Morganom Frimenom je igrao u “Lančanoj reakciji” (1996) i “Poljubi devojke” (1997), a sa Danijelom Dej-Luisom u “Bokseru” (1997).

Krajem 90-ih godina i početkom 21. veka snima po tri-četiri filma godišnje, uglavnom za američke producente i holivudske studije. Pažnju publike i kritike privukla je serija “Nirnberg” (2000), u kojoj je igrao Hermana Geringa i za tu ulogu osvojio nagradu Emi i nominaciju za Zlatni globus. Mnoga udruženja kritičara hvalila su njegovu ulogu u drami “L. I. E.” (2001) o odnosu 15-godišnjeg dečaka i sredovečnog muškarca, na temu istraživanja seksualnosti. Naredna, 2002. godina, bila je jedna od komercijalno najuspešnijih u Koksovoj karijeri - igrao je u četiri filma, od kojih su dva postala blokbasteri - “Bornov identitetDaga Lajmana i “KrugGora Verbinskog, a dva su osvojila i stroge kritičare - hvaljeni i nagrađivani “AdaptacijaSpajka Džounzija i “25. satSpajka Lija. U nizu negativaca koje je Koks često igrao u dosadašnjoj karijeri ističe se Agamemnon u spektaklu “Troja” (2004), a bio je i Vilijam Strajker u “Iks-ljudi 2” (2002). Igrao je i kod Vudija Alena i Dejvida Finčera (Zodijak, 2007) i tumačio lik ruskog špijuna Ivana Simonova u akcionoj komediji “Opasni penzioneri” (2010).

(SEEcult.org)

Julije Knifer, SKC Beograd
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav