Proslavljeni kanjiški koreograf Jožef Nađ, kome je posvećen novi broj nedavno pokrenute revije “Nova misao” za savremenu kulturu Vojvodine, izjavio je da motive i ideje pronalazi u okruženju, ali da nikada ne piše unapred dela, pa ne zna ni kako će izgledati neki novi komad.
Osnivač Centre Choreografique de Nacional u Orleanu naveo je i da je ravnica za njega prirodni element, jer se u njoj oseća budnim i shvata stvari, a pre svega ga interesuje ono što nas okružuje.
“Sa gavranovima sam već u dobrim odnosima, sad ću se baviti modrovranama... Sada počinje za mene jedan sistematski rad, istraživanje i razumevanje konkretnih prirodnih elemenata Panonije”, rekao je Nađ u intervjuu pod naslovom “Plesač od zemlje”.
Povodom predstave “Dužina sto igala”, premijerno izvedene u Kanjiži u septembru, Nađ je rekao da su “motivi i ideje svuda oko nas”.
“Čovek ne izmišlja ništa novo. Radi se samo o sposobnosti precizne i oštre percepcije neke stvari i sposobnosti da se ti utisci koordiniraju i da se stave u neki jednostavan skup, da se izgradi nekakva struktura koja odgovara tim utiscima i u tome je udeo našeg ličnog, ali samo u tome. Dakle, ja vršim neke izbore i stvaram prostor za rađanje nečeg novog i pazim da taj prostor uvek bude spreman da uhvati tendencije koje se pojvljuju u zajedničkom radu”, naveo je Nađ, “pronalazač” novog teatarskog evropskog izraza, čiji se scenski svet, duboko ukorenjen u Panonskoj ravnici, uvrštava među najviše domete pozorišne umetnosti u svetu.
Nagrađivani Nađ bio je kodirektor najvećeg međunarodnog pozorišnog festivala u Avinjonu 2006. godine, a težište rada premestio je potom u rodnu Kanjižu, u kojoj je osnovan i Regionalni kreativni centar Jožef Nađ.
“Nova misao” posvetila je Nađu osam starna velikog fomata sa nekoliko fotografija, uključujući portret tog svestranog stvaraoca koji se, između ostalog, bavi i umetničkom fotografijom.
Pokrajinski sekretarijat za kulturu pokrenuo je letos “Novu misao”, dvomesečnik za savremenu kulturu Vojvodine, a tu raskošno opremljenu reviju uređuje novosadski kulturolog, novinar i publicista Mirko Sebić, koji je i direktor izdanja.
Osim Nađa kao centralne teme, “Nova misao” u drugom broju sadrži i studiju estetike Martina Hajdegera “Pet stavova o umetnosti”, u prevodu Valentine Čizmar, koja je posvećena ispitivanju prve oznake u Ničeovom sveukupnom shvatanju suštine umetnosti, u kojoj slavni filosof pokušava da odgovori na pitanje: “Zašto umetnost ima odlučujući značaj u zasnivanju principa novog postavljanja vrednosti?”
Pažnju privlači i prevedeni ogled menadžera u kulturi u Gradskom veću Dablina Džima Dojla (Umetnost ili inkluzivnost ili kako zadovoljiti potrebe raznolikih zajednica). Zoran Đerić se javio za “Reč o festivalima, ne samo pozorišnim”, povodom autorskog projekta Simona Grabovca “Dijalog o festivalima. Kultura festivala”, u izdanju Kulturnog centra Novi Sad, dok Tijana Delić piše o društveno-kulturnom fenomenu Exit festivala.
“Nova misao” sadrži i opsežan prilog Miška Šuvakovića “Nevolje sa umetnošću/fascinacija umetnošću: ko poseduje umetnost”, a zapažen prostor ustupljen je i prozi mađarskog autora Ota Tolnaija, u pevodu Arpada Vicka, uz opširan fragment iz Rilkeovog pisma ženi o Sezanovoj slici “Crni sat”.
Između ostalog, objavljen je i razgovor s filmskim rediteljem Zoltanom Bičkaijem koji, u koprodukciji Srbije i Mađarske, prema motivima proze Frenca Hercega, snima novi film “Snevani snegovi” .
Branko Rakočević