Regionalna konferencija Srpskog PEN centra, posvećena Evropi 30 godina nakon pada Berlinskog zida, uz poseban fokus na Zapadni Balkan, održana je od 3. do 5. decembra u Sremskim Karlovcima i Novom Sadu uz živu diskusiju o društvenim, kulturnim i političkim prilikama na evropskom kontinentu koji se tri decenije nakon tog istorijskog događaja suočava sa novim granicama, jačanjem konzervativizma i populizma, ali i sa fenomenom idealizacije nedavne prošlosti.
Nekoliko tema nametnulo se u izlaganju većine učesnika, a prema navodima organizatora, jedna od njih je činjenica da pad Berlinskog zida nije označio kraj svih granica u Evropi, već da su se u proteklih 30 godina formirali različiti - po posledicama i trajanju, vidljivi i nevidljivi zidovi, koji su delili ili i dalje dele evropski kontinent.
Foto: Peter Dargatz / Pixabay
Druga važna tema te konferencije bio je marginalizovan status književnosti i kulture u balkanskim i evropskim tokovima.
Učesnici su se bavili i iskustvom krize koja u različitim oblicima i pod različitim imenima jeste deo savremenog evropskog iskustva – od krize poverenja i krize demokratije, preko ekonomskih kriza i migrantskih kriza, sve do populističkog talasa koji je snažno zapljusnuo čitave delove Evrope.
Foto: Florian Wächter / Pixabay
Bilo je reči i o novom konzervativizmu koji je posebno snažno izražen u kulturi i društvu zemalja Istočne i Srednje Evrope, kao i o prisutnom “optimizmu sećanja”, zbog kojeg se minuli periodi rediguju i idealizuju, čime se onemogućava kritičko razumevanje novije istorije.
Učesnici konferencije “Evropa: 30 godina od pada Berlinskog zida” razmatrali su i odjek tog istorijskog događaja u savemenoj evropskoj kulturi i književnosti, ocenivši da nije ujednačen u svim evropskim književnostima i da je u pojedinim periodima bio više izražen u subkulturi nego u visokoj kulturi i književnosti.
Konferencija se posebno bavila pitanjima Zapadnog Balkana koja ostaju turbulentna i neizvesna i 30 godina posle pada Berlinskog zida, budući da je taj prostor nekoliko puta promenio dominantno političko ime, a na njemu je u međuvremeno nastalo mnoštvo novih granica. Posebno je naglašeno da je to jedini evropski prostor koji nije integrisan u evropske političke i društvene tokove, već je ostao na evropskoj periferiji, bez jasne perspektive u daljem razvoju događaja. Nedostatak jasne perspektive učinio je zemlje Zapadnog Balkana prostorom sve masovnijeg egzodusa malih ljudi, ali i prostorom na kome se krhka demokratija lako preobražava u obnovljeni autoritarizam.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Kao što pad Berlinskog zida u trenutku u kojem se desio nije izazvao reakcije u društvu u Srbiji kakve je izazvao u najvećem delu Evrope, tako ni danas, 30 godina posle tog istorijskog događaja, u domaćoj javnosti nije bilo dovoljno rasprava o posledicama pada Berlinskog zida, niti o evropskim okolnostima u sasvim savremenom kontekstu, saopštio je Srpski PEN centar.
Među učesnicima konferencije “Evropa: 30 godina posle pada Berlinskog zida” bili su pisci i kritičari iz Srbije, Srednje i Istočne Evrope: Tone Peršak (Slovenija), Vladimir Martinovski (Severna Makedonija), Elizabet Čičeri-Ronaj (Mađarska), Mihal Ramač, Srđan V. Tešin, Vida Ognjenović, Vera Kopicl, Mihajlo Pantić, Laslo Blašković, Vladimir Kopicl, Dragan Babić i Gojko Božović.
*Naslovna fotografija: Michael Kauer / Pixabay
(SEEcult.org)