Objavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku

Deklaracija o zajedničkom jeziku, koju su sastavili stručnjaci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, smatrajući da se u sve četiri zemlje govori zapravo jedan policentrični jezik, objavljena je u nameri podigne svest i aktivno utiče na postojeće nacionalističke jezičke prakse u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Deklaracija je dostupna za onlajn potpisivanje, a podržalo ju je već više od 220 intelektualaca iz regiona.

Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku, suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posledicama političkih manipulacija jezikom i aktuelnih jezičkih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, konstatuju da je odgovor na pitanje da li se u te četiri zemlje upotrebljava zajednički jezik – potvrdan.

“Reč je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su nemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, razmera istoga spram različitoga u jeziku i posledična međusobna razumljivost”.

Korišćenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika, poručuju potpisnici Deklaracije i ističu da insistiranje na malom broju postojećih razlika, te na nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante, dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korišćenja jezika kao argumenta za segregaciju dece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gde one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Potpisnici Deklaracije smatraju stoga da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama; svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodifikovati svoju varijantu zajedničkog jezika; sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika; policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika; činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi; između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rečničkom blagu kao i na ostalim jezičkim nivoima, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će Deklaracija biti objavljena i korišćena.

Takođe, naglašsava se da standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.

Deklaracija o zajedničkom jeziku poziva na: ukidanje svih oblika jezičke segregacije i jezičke diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika, prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanti; izbegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi, kao i sredstvima javnog informisanja; slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičkih raznovrsnosti; jezičku slobodu u književnosti, umetnosti i medijima; slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe i slobodu ”mešanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izraza zajedničkog jezika na sveopštu korist svih njegovih govornika.

Deklaraciju o zajedničkom jeziku sastavilo je više od 30 eksperata različitih struka iz sve četiri države, nakon serije konferencija projekta “Jezici i nacionalizmi” koje su od aprila do novembra 2016. održane u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.

Tekst Deklaracije objavljen je na sajtu jezicinacionalizmi.com uoči regionalne konferencije za medije koja će 30. marta biti održana u sarajevskom Media centru, a tekst tog Deklaracije i njene ciljeve predstaviće profesor Enver  Kazaz, spisateljica Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil, pisac i novinar Balša Brković i Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od 220 lingvista, književnika, naučnika, umetnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, među kojima su: Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Dino Mustafić, Boris Dežulović, Nenad Veličković, Maja Raičević, Faruk Šehić, Rajko Grlić, Hanka Vajzović, Borka Pavićević, Filip David, Ermin Bravo, Jasmila Žbanić, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Brano Mandić, Boris Buden, Biljana Srbljanović, Nerzuk Ćurak, Ranko Bugarski, Snježana Kordić, Balša Brković, Dragan Velikić, Dubravka Ugrešić, Nenad Veličković, Ante Tomić, Dubravka Stojanović...

Tekst Deklaracije može da ga potpiše svako ko se slaže sa iznetim stavovima.

Deklaracija će biti predstavljena 30. marta u podne u sarajevskom Media centru, na regionalnoj konferenciji za medije na kojoj će govoriti profesor Enver  Kazaz, spisateljica Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil, pisac i novinar Balša Brković i Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Povodom objavljivanja teksta Deklaracije, 30. marta u 18 sati u Centru za interdisciplinarne studije u Sarajevu biće održana panel diskusija u dve sesije, od kojih će prvu moderirati Sandra Zlotrg, a na temu “Šta je zajednički jezik?” govoriće Snježana Kordić, Borka Pavićević i Rajka Glušica. Druga panel diskusija, koju će moderirati Igor Štiks, biće održana na temu “Jezik i budućnost”, a učestvovaće Asim Mujkić, Ivana Bodrožić i Balša Brković.

Projekat “Jezici i nacionalizmi” rezultat je dvogodišnje istraživačke misije i partnerskog delovanja udruženja Krokodil iz Beograda, Kurs iz Splita, podgoričkog Centra za građansko obrazovanje (CGO) i PEN centra BIH iz Sarajeva. Osnovna namera tog projekta jeste da se kroz otvoreni dijalog lingvista i drugih stručnjaka problematizuje pitanje postojanja četiri “politička” jezika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, kao i sve one značajne i izazovne teme u kojima se lingvistička nauka neprincipijelno još uvek ukršta s identitetskom politikom. Uprkos željenoj i ostvarenoj emancipaciji, te formalnom postojanju četiri standarda, identitetsko-jezičke strasti nisu se smirile, a preskriptivizam, zanesenost jezičkim imperijalizmom, teze o “pedesetogodišnjem jezičkom ropstvu” i čitav dijapazon pogrešnih interpretacija i dalje traju.

(SEEcult.org)