• Search form

01.12.2010 | 08:36

Peljhanova Teritorija 1995

Slovenački konceptualni umetnik Marko Peljhan, istraživač u oblasti umetnosti, tehnologije i nauke i osnivač nekoliko umetničkih i tehnoloških projekata, predstaviće se od 3. decembra u Salonu Muzeja savremene umetnosti radom “Teritorija 1995” kojim pokušava da rekonstruiše kretanja trupa za vreme vojnih operacija i masovnih pogubljenja u ratu u bivšoj Jugoslaviji.

Peljhanova Teritorija 1995

Slovenački konceptualni umetnik Marko Peljhan, istraživač u oblasti umetnosti, tehnologije i nauke i osnivač nekoliko umetničkih i tehnoloških projekata, predstaviće se od 3. decembra u Salonu Muzeja savremene umetnosti radom “Teritorija 1995” kojim pokušava da rekonstruiše kretanja trupa za vreme vojnih operacija i masovnih pogubljenja u ratu u bivšoj Jugoslaviji.

Rad donosi arhiv dokumenata o masakru i njegovim posledicama, analizirajući međunarodnu ulogu i odgovornost u ratu na prostoru bivše Jugoslavije, kao i načine na koje su korišćene najsavremenije tehnike modernog ratovanja.

“Teritorija 1995” je instalacija zasnovana na dugoročnom istraživačkom projektu u vezi s masakrom u Srebrenici jula 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 ljudi. Taj masakr, kao i izgon između 25.000 i 30.000 civila, dogodio se uprkos činjenici da su UN prethodno proglasile Srebrenicu “bezbednom oblašću”, a odigrao se u prisustvu naoružanih mirotvoraca iz Holandije.

Rad se temelji na sveobuhvatnom istraživanju događaja, uključujući i dokumenta dobijena od Međunarodnog tribunala za zločine u bivšoj Jugoslaviji i Međunarodnog suda pravde u Hagu.

Peljhan u tekstu koji prati izložbu navodi da je u vreme početka ratova 90-ih “jedna od prvih vidljivih i opipljivih posledica bilo to što je nebo zanemelo”.

“Stao je vazdušni saobraćaj u jednom od prometnijih vazdušnih koridora u Evropi. Tragovi od pare iz mlaznih motora nisu se videli mesecima, a kada su se opet pojavili, bili su posledica vojnog i UN saobraćaja, kao i ostalog saobraćaja vezanog za rat. Komunikacije u okviru kontrole vazdušnog saobraćaja bezmalo su utihnule”, naveo je Peljhan, napominjući da je, međutim, jedna naročita oblast, koja je ubrzala u suprotnom pravcu, maltene do punog zasićenja, bio ostatak elektromagnetnog spektra.

“Telekomunikacije su iznenada postale izuzetno značajna, opterećena i smrtonosna alatka u rukama suprotstavljenih vojnih strana. Elektronski mediji odigrali su ključnu ulogu u pripremanju genocida koji su usledili i u njihovom beleženju, kao i u spasavanju i uništavanju života, razdvajanju i spajanju porodica i voljenih, mapiranju i sprovođenju razaranja i njegovom analiziranju. Kao amaterski radio-operater, pratio sam te događaje iz Slovenije svojim radio-sistemima na visokim i veoma visokim frekvencijama, potpuno onemogućen da gotovo išta učinim i izvlačeći zaključke koji me progone do današnjeg dana. Gde god bio. U Srebrenici, Tuzli, Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, Santa Barbari ili Hagu....”, naveo je Peljhan.

Prema njegovim rečima, tragovi koje je presrela, snimila, dešifrovala, dekodirala i klasifikovala mala grupa operatera za taktičko presretanje, uz pomoć krajnje skromne opreme na strateškim položajima u istočnoj Bosni, pored uspomena preživelih forenzičkih dokaza sa terena i satelitskih i vazdušnih izviđačkih fotografija, poslužili su kao nemi svedok strašnih događaja na zaraćenom tlu.

Rad “Teritorija 1995.” deo je dugog procesa koji pre svega teži da mapira, shvati i otkrije ulogu taktičke i strateške komunikacije i njenog beleženja u sprovođenju modernog svetskog genocida.

Peljhan je rad “Teritorija 1995” prethodno izlagao na 11. Bijenalu savremene umetnosti u Istanbulu (2009), a učestvuje i na izložbi “Srbija - najčešće postavljena pitanja”, koja je u toku u Austrijskom kulturnom forumu u Njujorku.

Rođen 1969. u Novoj Gorici, po profesiji pozorišni i radio režiser, Peljhan sprovodi istraživanja u oblasti izvođenja, primene tehnologije, radija, zvuka, videa, filma, predavanja i situacija, pokušavajući da pronađe alternativne tehnologije i sisteme komunikacije koji bi mogli da upotrebljavaju i ljudsko telo i tehnologiju kako bi aktivno beležili utiske iz sredine i pretvarali je u prostor za nove mogućnosti.

Od ranih izvođačkih radova Peljhan se bavi sukobima u bivšoj Jugoslaviji sa veoma određenog stanovišta taktičkih medija.

Od sredine 90-ih istražuje različite formate samoorganizacije i osnovao je nekoliko umetničkih i tehnoloških organizacija, kao što su Projekt Atol i tekući mobilni laboratorijski projekat Makrolab. Peljhan je i suosnivač i programski koordinator Ljudmile (Ljubljana Digital Media Lab), jedne od prvih medijskih laboratorija u Istočnoj Evropi.

Od 1997. do 2007. radio je na Makrolabu, jedinstvenom projektu usredsređenom na telekomunikacije, migracije i istraživanja sistema vremenskih prilika na sučelju umetnosti i nauke, kao i na projektu Interpolarna transnacionalna umetničko-naučna konstelacija u okviru programa Međunarodna polarna godina. Ujedno je i koordinator umetničko-naučno-taktičkog medijskog projekta Inicijativa za perspektivu Arktika, usredsređenog na globalni značaj geopolitičke, prirodne i kulturne sfere Arktika.

Jedan je i od inicijatora projekta Electronic Media Monitoring koji je prikazan na izložbi World Information Org 2000. godine u Briselu, a zatim i 2003. godine i u Srbiji (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, mart/april i Muzej savremene umetnosti Beograd, april/maj).

Taj projekat se sastojao od procesa nadgledanja medija, a od tada se razvio u mobilnu tehnologiju nadgledanja medija koja se koristi u različitim geografskim područjima. Glavna aktivnost projekta Electronic Media Monitoring je nadgledanje satelitskih baziranih medija na što je moguće široj geografskoj površini, arhiviranje satelitski baziranog programiranja, praćenje satelita, eksperimentalni Satciom projekat i mapiranje prostora cele Evrope.

Peljhan je bio i direktor leta na deset umetničko-naučnih paraboličnih oglednih letova u saradnji sa inicijativom Multidisciplinarno istraživanje mikrogravitacije i centrom za obuku kosmonauta Jurij Gagarin, kada su stvarani uslovi da umetnici rade u promenljivim uslovima gravitacije.

Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Zlatna Nika 2001. na festivalu Ars elektronika, zajedno s Karstenom Nikolajem za rad “Polar”, UNESCO nagradu za digitalne medije za Makrolab 2004. i nagradu Prešernove fondacije 2007.

Peljhan je 2008. godine postavljen i za jednog od ambasadora interkulturalnog dijaloga pri UN.

Njegovi radovi izlagani su na mnogim bijenalima i festivalima (Venecija, Kvangdžu, Brisel, Manifesta, Johanesburg, Istanbul), na izložbi Documenta X u Kaselu, nekolikim izložbama ISEA i prezentacijama Ars elektronike i najvećim muzejima, kao što su P.S.1 MOMA, Novi muzej savremene umetnosti, Kiasma, ICC NTT Tokio i drugi.

Peljhan radi na postdiplomskim studijama na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari, na odsecima za umetnost i medijsku umetnost i tehnologiju, a 2008. postavljen je i za koupravnika Instituta za istraživanja u umetnosti pri Kalifornijskom univerzitetu, gde radi kao koordinator inicijative Integrativne metodologije umetnosti i nauke.

Izložba u Salonu MSUB organizovana je uz podršku Ministarstva kulture Slovenije i Zavoda Projekt Atol, a biće otvorena do 16. januara 2011.

Sajt MSUB je www.msub.org.rs

(SEEcult.org)

Zoran Popovic, Autoportret Tri svetilista
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav