• Search form

29.12.2016 | 16:49

Srpska Enklava u Veneciji

Srpska Enklava u Veneciji

Srbiju će na 57. Bijenalu savremene umetnosti u Veneciji predstavljati autorski projekat “Enklava – Slikarstvo, posledica ovakvog života” kustosa Nikole Šuice, sa uljima na platnu Vladislava Šćepanovića, Dragana Zdravkovića i Milene Dragićević, koja živi i radi u Londonu, saopšteno je 29. decembra na konferenciji za novinare u Ministarstvu kulture i informisanja, koje je za nastup u Veneciji izdvojilo 20 miliona dinara – dvostruko više nego prethodnih godina.

Izložba “Enklava” predstavlja štafelajno slikarstvo troje autora iste generacije, a taj projekat odabran je u konkurenciji sa još 37 predloga, koliko je stiglo na konkurs Ministarstva kulture za nastup na 57. Bijenalu.

Odluku o izboru doneo je Programski savet koji su činili profesori Fakulteta primenjenih umetnosti (FPU) Nikola Božović i Zoran Bulajić, istoričarka umetnosti i direktorka Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini Nina Krstić, istoričarka umetnosti i direktorka Umetničke galerije “Nadežda Petrović” u Čačku Milica Petronijević i umetnik Ivan Grubanov, predstavnik Srbije na Bijenalu u Veneciji 2015. U odlučivanju je učestvovao i komesar nastupa Srbije Slobodan Nakarada, v.d. direktor Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (MSUB), u ime ustanove koja će realizovati pobednički projekat.

Uz učešće dvojice beogradskih slikara Dragana Zdravkovića, docenta na FPU, i Vladislava Šćepanovića, vanrednog profesora FPU, projekat “Enklava” formira “slikarsku izložbu sa epicentrom u stvaralaštvu Milene Dragićević”, za koju je Božović rekao da je “jedna od svetski najetabliranijih slikarki sa ovih prostora”, ali je manje poznata u ovdašnjoj sredini, kako je dodao Šuica.

Prema navodima Božovića, troje autora kroz “jednostavan i neposredan medij ulјane slike na platnu donose kritičke obrade prizora i fenomena multimedijskog društva razvijenog kapitalizma. Scene političkog nasilјa, hladne materijalističke kulture konzumerizma i identitetske neodređenosti i borbe stavlјaju slikara kao čoveka i autora u prvi plan, čineći ga prizmom kroz koju se sagledava društveni, politički i medijski ambijent”.

“Srodnih senzibiliteta koji svoje slike razvijaju kao derivate figuracije sa izraženom plošnošću i dvodimenzionalnošću prikaza, tri autora predstavlјaju generacijski i značenjski spoj koji ulјanoj slici vraća vitalnost i referentnost u širokom polјu savremene likovne umetnosti”, naveo je Božović, dodajući da izložba, pored slika, “donosi i posebno koordinisan arhitektonski ambijent pavilјona, kao i prateću dokumentaciju koja fokus postavke stavlјa na ličnosti samih autora”.

Projekat “Enklava” dobio je 13 bodova članova komisije, koji su u uži izbor izdvojili i projekte “With” kustoskinje Aleksandre Lazar sa radovima trojice umetnika - Branislava Nikolića, Đorđa Stanojevića i Aleksandra Dimitrijevića, “Neka vrsta godišnjice” kustosa Stevana Vukovića i umetnika Milorada Mladenovića i samostalni projekat umetnika Radoša AntonijevićaNa svome mestu stajati”.


  Vladislav Šćepanović, Happy Kids I, 2016.

Komisija se četiri puta sastajala, a prema rečima Božovića, nakon predstavljanja svih projekata u užem izboru, glasalo se bodovnim sistemom kako bi proces izbora bio transparentan.

Među kriterijumima za odlučivanje, kako je naveo Božović, bili su otvorenost i komunikativnost, reprezentativnost, relevantnost i  prepoznatljivost na međunarodnom planu.

Do užeg izbora se došlo tako što je svaki član komisije odabrao po tri najbolja projekta prema svom viđenju, a da bi se projekat plasirao u drugi krug, bila su mu potrebna bar dva glasa različitih članova komisije.

Prema rečima Božovića, samo četiri projekta od ukupno prispelih 38 imala su po dva i više glasova, što "svedoči o različitosti percepcije svih članova komisije".

Uži izbor, kako je rečeno, podrazumevao je intervjue sa autorima odabrana četiri projekta, a iako je prvobitno bio zamišljen sa vremenskim ograničenjem za izlaganje autora, omogućeno im je da govore i predstave sav vizuelni materijal bez ikakvog ograničenja u vremenu i formatu.


  Dragan ZdravkovićNeonske lampe, 2011.

Komesar nastupa Srbije na 57. Bijenalu u Veneciji Slobodan Nakarada rekao je da je najznačajnija promena procesa izbora to što je odvojena funkcija komesara i kustosa, pa je razgraničeno ko se brine o produkcijskim pitanjima, a ko kustoskim.

“Uloga MSUB-a je produkciona, što je i logično u odnosu na naše iskustvo u sličnim projektima”, rekao je Nakarada.

Ministar Vukosavljević rekao je da očekuje zapažen nastup u Paviljonu “Srbija” od 10. maja do 26. novembra, koliko traje 57. Bijenale u Veneciji koje je umetnička direktorka Kristin Masel osmislila na temu “Viva Arte Viva”, kao ulogu, glas i odgovornost umetnika, ali i povik, izraz strasti prema umetnosti i umetničkom pozivu.


  Milena Dragićević, Erections for Transatlantica, 2011.

Nastup Srbije, prema rečima kustosa pobedničkog projekta Nikole Šuice, predstavlja odgovor na centralnu temu direktorke 57. Bijenala koji ukazuje da “danas više ne možemo, kako god bili osvešćeni ili neosvešćeni unutar savremenog života i kulture u različitim domenima, da razlučimo koje se sve promene odigravaju koje su kontrolisane sa naše strane i da li su opasnosti razvijenog tehnološkog društva učinile da zaista možemo da govorimo o nekakvim tehnološkim teretima ili manama onoga što živimo poslednjih 20 godina”.

“Ja sam zato izabrao autore koji se ne izražavaju u tehnološkim medijima, elektronskim, već se izražavaju na slikarski način, sa vrlo jasnim asocijacijama na figurativno, zasenčenim i asocijativnim odnosom prema današnjem svetu. To su tehnološke informacije, medijske vesti, dizajnirani proizvodi, enterijeri koje lako možemo da prepoznamo kao delove nekog lagodnog, udobnog življenja, ali su zapravo unutrašnji refleksi samih stvaralaca. Njihovi odnosi su kao neki biomorfizam razmišljanja o današnjem svetu”, izjavio je Šuica za SEEcult.org.

Šćepanović se, kako je naveo, bavi “svim mogućim medijskim vestima današnjice, najčešće breaking news tipa sa YouTube kanala, u kojima se suočavamo sa ratnim posledicama, sa prirodnim katastrofama, sa užasnim krizama ljudskog društva”.


 Vladislav Šćepanović, Happy Kids I, 2016.

“Zdravković je neka vrsta čudnog hibernisanog, ohlađenog odnosa prema predmetima i ambijentima, konfliktima koji nastaju unutar nečega što bismo najkraće nazvali domaće mesto – svakodnevno življenje, dok je Milena Dragićević jedan unutarnji slikarski glas poniranja spram efekata koji mehanika naših odnosa čini, recimo rodnih – ravnopravnosti i neravnopravnosti, ljubavnih, afektivnih odnosa i ostalog. Nešto što su Marsel Dišan i Fransis Pikabija zapravo počeli da praktikuju sa dadom i ranim nadrealističkim naznakama odmah posle Prvog svetskog rata. Jer mi zaista živimo u jednom post-dobu, post-informatičkom vremenu. Informacije su stigle, one nas preplavljuju, ali umetnost kao slika može da ponudi jednu vrstu odmorišta, jezgra, jedan vid prenošenja, i to ne u smislu štatefe u olimpijskom takmičarskom duhu, već u svetlu golog opstanka. Današnji goli opstanak je istovetan, ma koliko tehnološki zaokružen i bez obzira da li živimo u avganistanskoj pustinji ili drugde. Imamo i dronove, i bankarske sisteme, i poreske osnovice, i tegobe najrazličitijih klimatskih, endemskih, ličnih, fizioloških oboljenja”, naveo je Šuica, dodajući da projekat “Enklava” predstavlja “vrlo složenu, može se reći enciklopedijsku izložbu - spektralni presek današnjeg vremena kroz radove troje slikara”.

“Zato se zove 'Enklava'. Enklava je geopolitički termin, ali ovo nije enklava u smislu zatvorenog sistema slikanja, već je to enklava kao očuvanje jednog unutarnjeg, energetskog izražajnog načina saopštavanja u umetnosti”, dodao je Šuica, koji je rekao novinarima i da radovi odabranih umetnika nikako ne pripadaju “atavizmu ili zastarelom pristupu slici”, već je to “vrlo aktivno razmišljanje kako u domenu slikarstva možemo da izrazimo svu konfuznost današnjeg vremena”.

Božović je ocenio, inače, da borba štafelajnog slikarstva i drugih vidova savremene likovne umetnosti postoji samo u Srbiji i “eventualno u nekim manjim sredinama”. “Moramo da prevaziđemo te podele, one su prilično veštačke”, naveo je Božović.

  Dragan Zdravković, Am/FM, 2012.

Detalji o ostalim projektima, odnosno kustosima i umetnicima koji su konkurisali, nisu saopšteni. Pojedini od njih objavili su kratke opise i fotografije svojih radova na društvenim mrežama, izražavajući nezadovoljstvo šturim obaveštenjem koje su dobili od Ministarstva kulture i MSUB-a da je izabran projekat "Enklava".

Dragan Zdravković, docent na FPU, diplomirao je 1994. i magistrirao 1999. na FLU, a od 2000. do 2014. radio je na slikarskom odseku Akademije lepih umetnosti u Beogradu. Između ostalog, predavao je i vodio umetničke radionice za “Outsideproject” (2005-2007) u Firenci.

Vladislav Šćepanović, vanredni profesor na FPU, diplomirao je 1994. na FLU na Cetinju, magistrirao 1997. na FPU u Beogradu, a doktorirao 2009. godine na interdisciplinarnim doktorskim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu u oblasti Teorije umetnosti i medija. Bio je v.d. direktor MSUB-a 2013/2014. i predsednik Odbora 55. Oktobarskog salona.

Milena Dragićević je rođena u Kninu, odrasla u Kanadi, a već više od 20 godina živi i radi u Londonu. Sa dvojicom kolega, koji rade na FPU, kako je istaknuto, povezuje je i to što se bavi pedagoškim radom na Rojal koledžu.

57. Bijenale umetnosti biće održano od 13. maja do 26. novembra 2017. godine (vernisaž 10-12. maj 2017).

Srbiju je na 56. Bijenalu predstavljao Ivan Grubanov projektom “Ujedinjene mrtve nacije.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav