Nepoželjni hrvatski dokumentarci na HRT-u
Javni poziv Hrvatske radiotelevizije (HRT) za dokumentarne filmove i serije, na kojem su odbijena čak 34 hrvatska filma koja su prikazana na više od 300 festivala širom sveta i ovenčana sa više od 80 nagrada, inicirao je pokretanje kampanje Društva hrvatskih filmskih reditelja (DHFR) “Meni se to gleda, HRT ne da!”, kojom su osuđene nepotpisane recenzije odbijenih ostvarenja zbog nestručnosti i uvreda koje sadrže, a javnost je pozvana na podršku zahtevu da osobe koje su uključene u ceo taj proces snose odgovornost.
HRT je na prozivke DHFR-a odgovorila ocenom da je reč o nekorektnoj kampanji, ali su filmski reditelji poručili da ne odustaju od zahteva da odgovorne osobe za rezultate spornog Javnog poziva ubuduće ne budu uključene u slične postupke i procene, te da za nestručne i uvredljive recenzije snose odgovornost.
DHFR je pozvala HRT i da što pre objavi novi Javni poziv, pridržavajući se krovnog zakona o javnom servisu i ugovora koji ima sa Vladom Hrvatske.
#menisetogleda #hrtneda
Prema navodima DHFR-a, HRT je odluku o odbijanju prikazivanja filmova pojedinim autorima i producentima saopštila nepotpisanim nizom uvredljivih ocena, a budući da se mesec dana oglušivala i na apel ministarke kulture da se taj problem reši, hrvatskim filmskim autorima, kako su naveli, nije preostalo ništa drugo nego da pozovu građane da javnom medijskom servisu poruči: Meni se to gleda, HRT ne da!
To je moguće učiniti i obraćanjem korisničkom servisu HRT-a - pozivom na dati broj telefona ili elektronskom poštom.
Među odbijenim filmovima je i nagrađivani dokumentarac “Srbenka” Nebojše Slijepčevića, koji je uz niz festivalskih nagrada, počev od Doc Alliance u Kanu, dobio i najviše državno umetničko priznanje za filmsku umetnost – nagradu “Vladimir Nazor”. Odbijeni su, između ostalog, i film “Na vodi” Gorana Devića, dobitnik posebnog priznanja Doc Lajpciga, kao i film koji je gotovo u potpunosti sačinjen upravo od arhivskih materijala HRT-a – muzički dokumentarac “Glasnije od oružja” Miroslava Sikavice o ulozi muzike u ratu 90-ih u Hrvatskoj.
DHFR podseća da Zakon o HRT-u nalože javnom medijskom servisu da osigura da evropska dela čine većinski udeo njegovog godišnjeg vremena objavljivanja, od čega najmanje 40% treba da budu dela snimljena izvorno na hrvatskom jeziku. Takođe, HRT je dužan da najmanje 15% svog godišnjeg programskog budžeta osigura za nabavku evropskih dela nezavisnih proizvođača, od čega polovina tih sredstava mora biti namenjena za dela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku.
Poseban odnos prema domaćim audio-vizuelnim ostvarenjima HRT ima i na osnovu Ugovora sa Vladom Hrvatske, podseća DHFR, konstatujući da javni medijski servis, međutim, osim što ne nabavlja, i ne emituje hrvatska dela u zakonski određenim procentima, niti učestvuje u njihovoj koprodukciji, te ne nabavlja, ne proizvodi niti koproducira istraživačke dokumentarne filmove. Shodno tome, DHFR postavlja pitanje po čemu je tačno HRT - hrvatska televizija i po čemu je javni medijski servis, odnosno na koji način uopšte ispunjava misiju i ulogu javnog medijskog servisa?
Upravo najnoviji slučaj odbijanja otkupa 34 hrvatska filma samo je “zadnja u nizu sramotnih odluka koje je aktuelno vođstvo HRT-a donelo, kako na štetu dokumentarnog filma, tako i na štetu celokupne audiovizuelne zajednice”, poručilo je DHFR, u želji da osvesti javnosti u pogledu činjenice da u Hrvatskoj trenutno postoje sjajni filmovi koje nije moguće gledati na mediju koji bi po svojoj osnovnoj funkciji to trebalo da omogući. Zbog toga i poručuje: Meni se to gleda, HRT ne da!
Kampanja DHFR-a izazvala je veliko interesovanje javnosti na društvenim mrežama, a podršku kolegama u Hrvatskoj izrazilo je i Udruženje dokumentarista Srbije – DokSrbija.
“Zahvaljujući kontinuiranoj, neizostavnoj i prirodnoj saradnji, potpuno smo upućeni u prakse i iskustva naših hrvatskih kolega. Razumemo njihove potrebe i probleme, delimo njihovu frustraciju”, navelo je Udruženje dokumentarista Srbije, pridružujući se svim zahtevima DHFR-a i odlučnom apelu na HRT da ubuduće poštuje svoje zakonske i moralne obaveze, profesionalne standarde i političku nezavisnost.
HRT je na optužbe odgovorila ocenom da je reč o nekorektnoj kampanji, navodeći da je u 2018. godini, na osnovu Poziva za nabavku dela nezavisnih proizvođača, otkupila 76 dela na hrvatskom jeziku za šta je izdvojila 80,8 miliona kuna bruto, a da je u 2019. godini ugovorila nabavku dela u ukupnom bruto iznosu od 38,6 miliona kuna od čega je 34,8 miliona izdvojeno za dela na hrvatskom jeziku.
U poslednje dve godine HRT je, kako navodi, otkupila prava za emitovanje 44 dokumentarnih i igranih dela recentne domaće produkcije, a za 2019. godinu u toeku su postupci nabavke 25 dokumentarnih i igranih dela nezavisnih proizvođača.
HRT je istakla i da će nastaviti saradnju sa svim relevantnim učesnicima u audiovizuelnoj delatnosti, o čemu je potpisan i poseban sporazum u kojem je Hrvatsko društvo nezavisnih producenata (HDNP) zastupalo stavove Hrvatske udruge producenta (HRUP) i samog DHFR-a, uz medijaciju Agencije za elektronske medije.
(SEEcult.org)
