Bosna odlučna da slomi pirateriju
Poslije godina u kojima su piratstvo i druge forme krađe intelektualnog vlasništva bili logična pojava, žitelji Bosne nalaze se pod pritiskom da počnu ozbiljnije da shvataju zločine iz domena zaštite autorskih prava *Piše: Sabina Arslanagić Fahrudin Gološ iz Tuzle, grada na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine je „prvi“. Prije godinu dana imao je neobičnu čast da bude prvi čovjek u državi optužen za softversko piratstvo.
Poslije godina u kojima su piratstvo i druge forme krađe intelektualnog vlasništva bili logična pojava, žitelji Bosne nalaze se pod pritiskom da počnu ozbiljnije da shvataju zločine iz domena zaštite autorskih prava
*Piše: Sabina Arslanagić
Fahrudin Gološ iz Tuzle, grada na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine je „prvi“. Prije godinu dana imao je neobičnu čast da bude prvi čovjek u državi optužen za softversko piratstvo.
Gološa su optužili za kršenje autorskih prava pet godina poslije obavljanja posla u kojem je njegova kompanija naplatila vladi oko 250 hiljada eura za instalaciju nelicenciranog softvera firme Microsoft na stotinama kompjutera javne agencije za zapošljavanje.
Optužnica tereti Gološa da se prijavio na razpis vlade u kojem se tražilo preduzeće koje bi u ime agencije kupilo softver i instaliralo ga. U optužnici piše da se njegova firma Witnet Computer Engineering lažno prijavila kao autorzovani posrednik korporacije Microsoft.
Kada su ih izabrali, preduzeće je falsifikovalo dokument u kojem piše da su kupili traženi broj softverskih licenci od Microsofta, dok se u stvari se radilo o piratskim kopijama.
Kada je optužnica pritiv Gološa postala javna, internetni forumi počeli su da bruje.
Ali Mirna Milanović, pravni savjetnik bosanske kancelarije u Business Software Alliance (BSA), kaže da ovaj slučaj ne bi trebao biti iznenađenje.
„Ljudi u Bosni ne razumiju da, što se tiče autorskih prava, nema razlike između kompjuterskog programa i knjige“, kaže.
„Trebale su nam godine da ubijedimo policiju da se suoči sa softverskim piratstvom“, dodaje „ali čak i kada su reagovali to je obično značilo upozorenje uličnim prodavcima a ne velikim kompanijama koje upotrebljavaju stotine kompjutera.“
Izvještaj BSA koji zastupa velike svjetske softverske kompanje, ocjenjuje da je softversko piratstvo u Bosni 2009. godine dostiglo vrijednost 11,5 milijona eura (15 milijona dolara).
Ocjenjuje se da je te godine 66% softvera instaliranog na kućne računare, ilegalnog. To je samo 3% manje u poređenju sa 2005. godinom.
Mirna Minanović se nada da dolaze bolji dani jer je Bosna potpisala brojne zakone o zaštiti intelektualne svojine koji su u skladu sa evropskim zakonodavstvom.
Abdulah Sidran, kojeg smatraju najvećim modernim bosanskim pjesnikom, ne vjeruje da će oštriji zakoni uroditi plodom.
Izdavačka kuća Bosnia Ars je 2004. godine izdala kolekciju Sidranovih odabranih pjesama i tekstova uključujući scenarije za proslavljene filmove Emira Kusturice "Otac na službenom putu" i "Sjećaš li se Dolly Bell?"
Sidran je četiri godine kasnije tužio Bosnia Ars tvrdeći da nisu ispatili njegov dio zarade.
„Određeno je da moraju da plate 120 hiljada konvertibilnih maraka (60 hiljada eura)“, sjeća se Sidran, ali dodaje da će neka izdavačka kuća platiti takvu sumu „kad na vrbi rodi grožđe“.
U godišnjem izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u novembru 2009. je zapisano da je država ratifikovala brojne važne međunarodne sporazume i usvojila paket zakona vezanih na intelektualno vlasništvo kako bi se na tom području približila evropskim zakonodavnim okvirima.
No, dok su bosanske vlasti od početka 2009. do septembra te godine zaplijenile plagiranu robu u vrijednosti od oko 600 hiljada eura i posredovale brojne slučaje kancelariji tužioca, država „ostaje tačka za distribuciju za ostatak Evrope“, zaključuje izvještaj komisije.
Dodaje da je potrebno uložiti više napora da se podige nivo javne svijesti oko problema zaštite autorskih prava i poboljša sprovođenje usvojenih zakona i saradnja među organima vlasti koji su zaduženi za to područje.
„Ljudi ovde ne razumiju da je kršenje autorskih prava usporedivo sa krađom“, kaže bosanska spisateljica i režiserka Jasmila Žbanić, koja je osvojila glavnu nagradu na filmskom festivalu u Berlinu 2006. godine za svoj prvi film „Grbavica: zemlja mojih snova“.
Jasmila Žbanić se prisjeća da da joj je taksista u Sarajevu čestitao i rekao „da jedva čeka da se piratska kopija pojavi na ulicama“
„Nije mislio da je rekao nešto pogrešno dok ga nisam pitala da li bi bilo OK da ga izbacim iz njegvog automobila, otmem ga i s njim zarađujem novac“, kaže, dodajući da „ljude zaiste treba obrazovati o ovome.“
„Trenutno ljudi ne razumiju da možda uštede malo novca kupujući piratsku robu, ali zato spodkopavaju svoju zemlju, njenu ekonomiju i kreativnost njenih stanovnika.“
Direktorica Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (IPR) Lidija Vigjnević, priznaje da je stepen zaštite autorskih prava u zemlji daleko od idealnog.
Međutim, vjeruje da su napori vlade da promijeni stanje već vidljivi.
„U procesu smo oformljavanja savjetodavnih tijela s ciljem poboljšanja saradnje među raznim sektorima kao što su tržišna inspekcija, policija, carina i sudstvo“, kaže.
„Izuzetna je saradnja svih relevantnih institucija; potpuno su svjesni važnosti ove problematike“, dodaje.
Lidija Vignjević još kaže da IPR priprema brojne aktivnosti da bi se podigla svijest o ovom problemu. Bosanski stvaraoci ocjenjuju da su takva rješenja zastarjela. Vlasti, međutim, vjeruju da će nova odlučnost uroditi plodom.
„Ovo možete komparisati sa kršenjem saobraćajnih pravila“, kaže Lidija Vignjević.
„Svi ignorišemo ograničenja ako znamo da nas policija neće uhvatiti ali kada platimo, počnemo da vozimo pažljivije“, dodaje.
„Mislim da ljudima neće trebati dugo da shvate da kršenje autorskih prava nije više moguće tolerisati.“
*Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)” koji je posvećen analitičkom izveštavanju o kulturnim politikama na Zapadnom Balkanu, a realizuje ga Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN). SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu (SCP). Tekstovi su originalno objavljeni u okviru sekcije “Culture watch” na sajtu BIRN-a, a zainteresovani se mogu prijaviti i na mesečni “Culture Watch” bilten.
