Finansiranje umetnosti i podele
*Financiranje umjetnosti produbljuje nacionalne podjele u Bosni - pišu: Sabina Arslanagić i Masha Durkalić Namjeravate tražiti sredstva iz državnih fondova za kulturu i umjetnost u Bosni? Prvo se pobrinite da vaš projekt ima prepoznatljiv srpski, hrvatski ili bošnjački pečat. Probijanje kroz lavirinte državnih fondova za umjetnost i kulturu u posljeratnoj Bosni zahtjeva neobičnu posvećenost. Budite spremni da pokucate na mnoga vrata i da, ipak, ostanete praznih ruku.
*Financiranje umjetnosti produbljuje nacionalne podjele u Bosni - pišu: Sabina Arslanagić i Masha Durkalić
Namjeravate tražiti sredstva iz državnih fondova za kulturu i umjetnost u Bosni? Prvo se pobrinite da vaš projekt ima prepoznatljiv srpski, hrvatski ili bošnjački pečat.
Probijanje kroz lavirinte državnih fondova za umjetnost i kulturu u posljeratnoj Bosni zahtjeva neobičnu posvećenost. Budite spremni da pokucate na mnoga vrata i da, ipak, ostanete praznih ruku.
Osim ako nemate problema sa tim da iskoristite svoj nacionalni identitet. Postarajte se da vaš projekt ima izrazit bošnjački, srpski ili hrvatski pečat i možda ste našli prečicu do preko potrebnog upliva gotovine.
U zemlji opustošenoj međunacionalnim sukobom tokom devedesetih godina prošlog vijeka čini se da je financiranje umjetničkih i kulturnih projekata osmišljeno tako da po svaku cijenu produbi nacionalne podjele, podržavajući krajnje spornu ideju o nacionalnom identitetu.
„Većina mainstream kulturne produkcije u Bosni ima ulogu da legitimizira proces stvaranja posebnih nacionalnih identiteta i potvrdi teoriju da oni [različite etničke grupe] ne mogu da funkcioniraju zajedno“, kaže Aida Kalender, umjetnički i kulturni menadžer.
„Odluke vezane za trošenje na kulturu obično se donose od slučaja do slučaja i zavise od preferencija pojedinačnih ministara.“
U zemlji koja broji oko četiri miliona stanovnika postoji ni manje ni više nego 13 različitih odjeljenja i ministarstava za kulturu koja imaju potpuno različite ciljeve.
Ovaj neobično visok broj državnih odjeljenja zaduženih za kulturu i nasljeđe direktan je rezultat složenog, višeslojnog sistema vlasti uvedenog Dejtonskim mirovnih sporazumom iz 1995. godine, koji je okončao trogodišnji rat u zemlji.
Prema Dejtonskom sporazumu, Bosna je podijeljena na dva velika autonomna entiteta – Republiku Srpsku, sa većinskim srpskim stanovništvom, i Federaciju Bosne i Hercegovine, kojom dominiraju Bošnjaci i Hrvati.
Isparcelisani fondovi
Centralna vlast – koja povezuje dva entiteta – obezbjeđuje mali broj sredstava za financiranje kulturnih institucija kao što su narodni muzeji preko svog ministarstva civilnih poslova. Međutim, ono nema obavezu da financira određene ustanove i nema dovoljno resursa ili ovlaštenja da podrži nacionalne projekte.
I zaista, ključni cilj centralne vlasti je da obezbijedi da se sredstva izdvojena za umjetnost i kulturu podjele ravnopravno među nacionalnim grupama, često iz fondova nacionalnih – čak internacionalnih – događaja i institucija.
I srpski i bošnjačko-hrvatski entitet imaju sopstevenu vladu i zasebna ministarstva za umjetnost i kulturu. Bošnjačko-hrvatski region se dalje dijeli na deset kantona – od kojih svaki ima sopstvenu lokalnu vlast i zasebno ministarstvo kulture.
Zbog te isparcelisanosti umjetničkih i kulturnih fondova unutar oba entiteta „nemoguće je organizirati kvalitetne kulturne događaje“, kaže Goran Dujković, direktor festivala animiranog filma u Banja Luci, praktično glavnog grada Republike Srpske.
Nihad Kreševljaković, direktor sarajevskog godišnjeg Međunarodnog teatarskog festivala (MESS), slaže se sa tim.
„Čak i ako vaš projekt nema obilježja nacionalnog, oni će vam ga pripisati. Pretpostavljam da se mi smatramo Bošnjacima zato što se nalazimo u Sarajevu“, kaže on.
Prema Kreševljakovićevim riječima, činjenica da se MESS-ove predstave igraju širom Bosne i da su njegovi članovi prvi koji su pokrenuli koprodukcije sa kolegama širom bivše Jugoslavije nije pomogla da se oslobode te „etikete“.
MESS je najdugovječniji festival u Jugoistočnoj Evropi i u oktobru slavi pedesetu godišnjicu. U ovogodišnji program uvršteni su neki od vodećih svjetskih pozorišnih umjetnika, kao što je avangardni pozorišni reditelj i dramaturg Robert Vilson i belgijski dramaturg Jan Lauers.
Usprkos ovome, MESS može dobiti isti iznos iz državnih fondova kao i amaterska pozorišna trupa neke druge nacionalnosti.
Kada je MESS 2007. godine doveo legendarnog režisera Eugenija Barbu i njegovu kompaniju Odin Teatret iz Danske, organizatori festivala dobili su 2.500 eura iz državnog budžeta. Isti iznos dodijeljen je jednoj maloj srpskoj folklornoj grupi.
Međutim, MESS u suštini dobro prolazi budući da može da konkuriše za grantove na nivou kantona – iako su i ta sredstva dobrano niža nego što biste mogli da pomislite.
„Kolateralna šteta“
Narodni muzej Bosne i Hercegovine nalazi se u Sarajevu, ali kao nacionalna kulturna ustanova u zemlji koja nema nacionalno ministarstvo za umjetnost i kulturu ne „pripada“ nijednom autonomnom entitetu.
„Mi smo kolateralna šteta različitih političkih pristupa zajedničkoj kulturnoj baštini“, kaže Adnan Busuladžić, direktor muzeja.
U muzeju, osnovanom 1888. godine, čuvaju se najvažniji arheološki i etnološki predmeti u zemlji. On nije u stanju da obezbijedi stalno financiranje države i oslanja se, umjesto toga, na povremene grantove iz ministarstva civilnih poslova.
Ove godine, muzej je dobio 430.000 eura od ministarstva – oko jednu trećinu novca koji je, prema Busuladžiću, potreban muzeju da bi održavao kolekciju na odgovarajući način. On kaže da bi slijedeće godine federalna vlada „mogla da odluči da nam dodijeli jedva 10.000 konvertibilnih maraka [5.000 eura].“
„Prava je šteta što nikom nije stalo. Na kraju krajeva, baština koju ovdje čuvamo je baštine ove zemlje, ali i njenih individualnih naroda“, kaže Busuladžić, ističući iscrpnu muzejsku kolekciju tradicionalnih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih narodnih nošnji.
Portparol ministarstva civilnih pitanja kaže da uviđa važnost institucija kao što je narodni muzej i da „oni pomažu koliko mogu“.
„Sve zavisi od sredstava koja su na raspolaganju... Nikada ne znamo koliko će se novca izdvojiti iz državnog budžeta u ovu svrhu“, dodaje ona.
Istinska podrška nezavisnoj kulturnoj sceni koja nije posvećena isključivo isticanju različitih nacionalnih identiteta od velike je važnosti ako zemlja želi da ima energičan, relevantan i kritički kulturni život, kaže nezavisna kulturna menadžerica Kalender.
Ona upozorava da ukoliko Bosna ne izvrši depolitizaciju financiranja umjetnosti i kulture, umjetnici, koji prikazuju – i njihova publika, koja želi – kozmopolitski kulturni život izvan granica određenih nacionalnih grupacija, će i dalje biti zapostavljeni i ignorirani.
*Tekst je deo produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)” koji je posvećen analitičkom izveštavanju o kulturnim politikama na Zapadnom Balkanu, a realizuje Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN). SEEcult.org je jedan od partnera projekta, koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu (SCP). Tekstovi su originalno objavljeni u okviru sekcije “Culture Watch” na sajtu BIRN-a, a zainteresovani se mogu prijaviti i na mesečni “Culture Watch” bilten.
