• Search form

04.03.2011 | 17:15

Izostavljena istorija

Tribinom o slučaju produkcijske kuće “Neoplanta film”, koja je svojevremeno imala rekspektabilnu poziciju na prostoru bivše Jugoslavije, Centar_kuda.org nastavlja istraživanja lokalne kulturne istorije i kulturnih politika, započeta ranijim projektima, a ujedno daje doprios obeležavanju “Godine filma” iniciranom od Ministarstva kulture Srbije.

Izostavljena istorija

Tribinom o slučaju produkcijske kuće “Neoplanta film”, koja je svojevremeno imala rekspektabilnu poziciju na prostoru bivše Jugoslavije, Centar_kuda.org nastavlja istraživanja lokalne kulturne istorije i kulturnih politika, započeta ranijim projektima, a ujedno daje doprios obeležavanju “Godine filma” iniciranom od Ministarstva kulture Srbije.

Tribina će biti održana 8. marta u Medija centru Nezavisnog društva novinara Vojvodine u Novom Sadu, a moderator razgovora je Stevan Vuković, filozof i teoretičar medija iz Beograda, a uvodničar je Zoran Pantelić iz Centra_kuda.org.

Na debatu su pozvani učesnici i svedoci prvih pet godina postojanja “Neoplanta filma”, javni i kulturni radnici još uvek aktivni u javnosti, od kojih se očekuje da doprinesu analizi kulturne politike i filmske proizvodnje: režiser Želimir Žilnik, koscenarista, prevodilac i pisac Branko Vučićević, sociolog i dugogodišnji urednik lista "Republika" Nebojša Popov, kompozitor i instrumentalista Peđa Vranešević, asistent režije, režiser i producent Srđan Ilić, direktor filma i glumac Ilija Bašić, snimatelj i direktor fotografije Dušan Ninkov, direktor forografije, a danas i režiser Pera Latinović i članovi Kino kluba Novi Sad - nova generacija mladih filmskih radnika obnovljenog Kino kluba.

Serija razgovora inicirana je sa idejom da se izvrši analiza prvih pet godina rada “Neoplanta filma”, sa neskrivenom željom da se pokrenu procesi preispitivanja uloge takvih kulturnih praksi u današnjoj savremenoj kulturnoj produkciji. Kuća “Neoplanta film” pokrenuta je 1966. godine u Novom Sadu, a proistekla iz prakse amaterskih kino klubova.

U prvih pet godina rada, pokrenuta snažnim stvaralačkim nagonom, entuzijazmom, ekperimentom, ali i otvorenošću tadašnjiih kulturniih politika (i prema tržišnom ekonomskom modelu), zauzela je veoma rekspektabilnu poziciju u tadašnjoj filmskoj produkciju na celokupnom ex-YU prostoru. Od 1966. do 1971. godine u toj kući realizovani su filmovi grupe autora, među kojima su: Karpo Aćimović Godina, Miroslav Antić, Dušan Makavejev, Branko Milošević, Borislav Šajtinac, Želimir Žilnik i mnogi drugi, koji su dobiliznačajne nagrade na svetskim festivalima, i istovremeno kreirali jedinstvenu klimu koja je nedvosmisleno uticala i na druge oblasti kulturne produkcije u Novom Sadu.

Neka od ostvarenja produciranih u “Neoplanta filmu”, poput filmova "WR - Misterije organizma" Dušana Makavejeva, "Rani radovi" i drugih filmova Želimira Žilnika, kao i filmova Karpa Aćimovića Godine, i danas predstavljaju često referentno mesto uspešne umetničke produkcije s kraja 60-ih i početka 70-ih godina XX veka u internacionalnim okvirima, i kao takvi doprinose promociji i kulturnog nasleđa i savremenih kulturnih prilika Novog Sada.

Od 1971. godine dolazi do zaokreta u vođenju te filmske kuće, takođe političkom odlukom, menja se produkcijska klima, radikalno se odstupa od dotadašnje prakse i “Neoplanta film” gubi svoju prepoznatljivost.

Nakon afere sa filmom “Veliki transport” 1985. godine, političkom odlukom “Neoplanta film” se gasi. Odmah nakon toga formira se “Terra film”, koji preuzima ulogu osnovne jedinice za filmsku proizvodnju, ali ne i kao pravni naslednik “Neoplante”, jer je njen kredibilitet već uveliko rastopljen, segmentiran i neutralizovan.

Nakon gašenja “Neoplanta filma”, ostao je neobjašnjiv odnos prema ostavštini te produkcijske kuće, koji započinje otuđenjem filmskih negativa i kopija počev od 1985. godine, koji su najpre dodeljeni distributerskoj kući “Zvezda film” iz Novog Sada, a zatim ih preuzima Sekretarijat za kulturu Vojvodine i Akademija umetnosti Novi Sad.

Za sve to vreme nije postojala volja niti znanje da se taj materijal pravilno skladišti i čuva, te je ugrožen opstanak i dalje korišćenje filmskih negativa, a samim tim je dovedeno u pitanje očuvanje ove vredne kulturne baštine.

Prema navodima organizatora tribine o “Neoplanta filmu”, uznemirujuće je trenutno ishodište učinaka i izostanak valorizacije produkcije te kuće, kako sa aspekta istorizacije ovih praksi, tako i stavom zvanične politike, koja se gnuša i uzmiče pri pozivu na analizu i ukazivanje na značaj te produkcijske kuće u kulturnom nasleđu Vojvodine.

Radikalna marginalizacija nasleđa “Neoplanta filma”, kako je navedeno, paradigmatičan je primer tranzicijskog potiranja kritičkog potencijala kulturne i intelektualne produkcije i otvorenosti kulturnih politika iz (određenih) perioda socijalističke Jugoslavije.

Tribina “Izostavljena istorija: Slučaj produkcijske kuće Neoplanta film” deo je šireg istraživačkog projekta “Trajni čas umetnosti” Centra_kuda.org, koji mapira i otkriva umetničku i društvenu praksu novosadske neoavangarde 60-ih i 70-ih godina XX veka. Umetnost tog vremena je deo mreže internacionalne avangarde i predstavlja trajni korpus evropskog i regionalnog kulturnog nasleđa.

Centar_kuda.org od svog osnivanja istražuje istorijske činjenice iz oblasti umetnosti i kulture koje su bile važne za kulturni život Novog Sada i šire teritorije bivše Jugoslavije, istovremeno otvarajući pitanja uticaja i posledica tih praksi nastalih od sredine prošlog veka na savremenu kulturnu klimu u Novom Sadu.

Tokom istraživanja, poseban akcenat je stavljen na: kontekstualizaciju umetničkih i kulturnih praksi u okviru određenih dekada socijalističke Jugoslavije, na načine na koje je ta praksa korespondirala sa svetskim tokovima umetničke produkcije, na njihov značaj za savremenu umetničku produkciju i uticaj na najnovije generacije stvaralaca, kao i na načine na koje je moguće čitanje te umetničke proizvodnje danas. U tom višegodišnjem istraživanju, pažnja je usmerena na kulturna središta koja su generisala mlade umetnike/ce, teoretičare/ke i publiku, a koja su nastajala kao plod kulturne politike vremena kroz koju je nedvosmisleno iniciran širok front mogućnosti za umetničku proizvodnju u svim oblastima (film, književnost, vizuelne umetnosti, muzika).

Prvi u nizu tih primera je slučaj Tribine mladih, osnovane 1954. godine, i njenih programa koji su proizilazili iz progresivne uređivačke politike tokom decenija, kao i indikativan završetak tog razdoblja početkom 70-ih godina prošlog veka. Tada prekinut političkim odlukama, taj preokret kulturnih politika i produkcijske klime u Novom Sadu, Vojvodini i šire, otvorio je vrata i danas prisutnom obliku kulture postavljene na retrogradnim ideološkim i estetskim karakteristikama.

Posledice tadašnje promene kulturnih politika su: izostanak kulture javnog dijaloga, izbegavanje javne kritike i svođenje kulturne proizvodnje na nivo pasivizirajuće, masovne i dekorativne manifestacije. Istraživanje progresivnih umetničkih praksi i njihovog odnosa sa javnom institucijom i društveno-političkim kontekstom Novog Sada, u periodu od 1968. godine do 1980-ih godina, prezentovano je kroz izložbu “Trajni čas istorije umetnosti” i debatu “Izostavljena istorija”, koji su realizovani 2005. godine, kroz saradnju Centra_kuda.org sa protagonistima tih praksi, kao i savremenim teoretičarima i kritičarima umetnosti. Osnovna intencija istraživanja bila je da se otvore pitanja koja do sada nisu postavljana: koji (ideološki) razlozi i interesi stoje iza upornog izostavljanja rezultata tih praksi iz zvanične istorije umetnosti i iz lokalnog kulturnog nasleđa, od strane javnih institucija i političke nomenklature?

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav