Nagraditi najbolje (4) - Partija, etnička pripadnost, prijateljske veze – kriteriji za nagrađivanje

Sve su glasniji zahtjevi da se novac namijenjen za kulturu širom Bosne i Hercegovine dijeli na transparentan način – najboljima, dolazili oni iz javnih institucija ili nezavisnog sektora.

Izvještavaju: Naida Balić, Zvjezdan Živković i Duška Jurišić iz Sarajeva, Nejra Aganović iz Mostara, Tuzle i Travnika i Dražen Remiković iz Banja Luke

Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, kao i ministarstva Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske spremna su obrazložiti pravila po kojima dodjeljuju novac iz budžeta, a to važi i za kantone u Federaciji.

Ali, kulturni poslenici – iz većih gradova i malih općina, iz javnih institucija i iz iznurenog nezavisnog sektora u Federaciji BiH, skoro jednoglasno zaključuju: umjetnički kvalitet i menadžerska uspješnost su u drugom planu.

Nagrađivanje se dešava na osnovu etničkih, partijskih, prijateljskih i kolegijalnih kriterija. U Republici Srpskoj, s druge strane, s gorčinom zaključuju da su kriteriji jasni, ali se tamo nema šta dodjeljivati, toliko je malo para za raspodjelu.

Novica Bogdanović, umjetnički direktor nezavisnog “DIS teatra” iz Banja Luke, kaže da su kriteriji Vlade i gradskih vlasti do sada bili transparentni i razumljivi.

“Opet vam ponavljam da nije problem raspodjela, nego količina sredstava koja se dodjeljuje. Možda i ima nekih političkih shema u dodjeli, ali ja do sada, iskren da budem, nisam naišao na to”, kaže Bogdanović.

Direktor nevladine organizacije “AlterArt” iz Travnika Darko Saračević kaže da generalni kriteriji postoje. Kada je riječ o Travniku, strategija Općine ima i dio koji se tiče kulture, “ali je tako nejasno napisan da je iz nje proistekao još nejasniji akcioni plan, te centri za kulturu veoma jednostavnim godišnjim izvještajima (često i lažnim podacima) pravdaju utrošena sredstva”.

Ova organizacija dobila je u prošloj godini od Općine 1.000 maraka, iako je traženo 5.000.

“Kada se uporede iznosi ostalih odobrenih projekata od strane Općine, zaključak je da su svima davali ili 1.500 ili 1.000 maraka. Generalni je zaključak da projekti nisu pregledani i ocjenjivani na osnovu kvaliteta, već... onako ... ’de da se niko nikom ne zamjeri,” kaže Saračević.

“Na godišnjem nivou nekoliko udruženja s prefiksom ‘od javnog značaja’ dobiva mnogo veća sredstva od ostalih, a nemoguće je pronaći pisane kriterije po kojima udruženje stiče, odnosno pravda taj prefiks”, dodaje on.

Sličnu procjenu ima i direktor Centra za dramski odgoj Sead Đulić, koji je odnedavno u sporu s Gradskom upravom Mostara oko plaćanja doprinosa radnicima i završnih računa teatra: “Po raspodjeli sredstava, ali i po projektima koji se finansiraju, utvrdili smo da je jako važno kad pišete, recimo iz Mostara, kojem narodu pripada potpisnik aplikacije... Sve je obavijeno velom tajne. Kriteriji su, uglavnom nepoznati, ako negdje i postoje. Odluke se donose kada je godina već poodmakla, što na određen način neke projekte diskvalifikuje u startu. Često je upitna i kompetentnost pojedinih članova komisija koje donose odluke. Stranački i rodbinski kriterij je iznad svega”.

Adnan Busuladžić, direktor Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, koji spada među sedam institucija koje se smatraju od državnog značaja, ali nemaju osnivača, pa samim tim nemaju ni zagarantovane prihode, sma-tra da BiH nema dovoljno novca, ali i ono što ima “mislim da bi se moglo malo drugačije raspodijeliti”.

On vidi manji problem u politici nego u tome što su ljudi koji odlučuju subjektivni: “Imali smo, na primjer, ministra kulture koji je po profesiji glumac i koji je ipak, uz sve poštovanje i pozitivne stvari koje je uradio, po logici stvari možda imao malo više afiniteta prema svojoj branši nego prema ostalim umjetničkim granama”.

U istu grupu institucija spada i Umjetnička galerija BiH. Kustosica galerije Ivana Udovičić kaže da za oblast umjetnosti uopće nema kriterija: “Ako odete do bilo kojeg ministarstva, reći će vam da je sve transparentno, i da se može provjeriti. E, kriteriji su druga stvar. Slikovito rečeno, scenska umjetnost je plakala nakon što im je otišao ministar (koji je po profesiji glumac), a opera jedva dočekala što je došao njihov čovjek”.

Ivica Šarić, ministar za kulturu i sport Kantona Sarajevo, inače prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, kaže o kriterijima: “Teško je razgovarati o bilo kakvim kriterijima kada nedostaje bilo kakva stručna kritika...

Posjećenost predstava je malo opipljivo razmišljanje, jer možete imati populističku predstavu s upitnim dignitetom i možete imati klasičnu predstavu koja ima edukativnu ulogu i koja neće imati tako dobru posjećenost. Čuo sam da je na Skenderiji nedavno gostovao neki Aca, pjevač, da je imao posjećenost, toliko mladih se odavno nije okupilo na jednom mjestu, to ne znači da je uspješan koncert i uspješan menadžer”.

*Istraživanje "Nagraditi najbolje" deo je produkcije projekta “Balkanska inicijativa za saradnju, razmenu i razvoj kulture (BICCED)”, koji realizuje BIRN. SEEcult.org je jedan od partnera projekta koji finansira Švajcarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu - SCP.