• Search form

27.05.2023 | 12:29

Počelo 68. Sterijino pozorje

Počelo 68. Sterijino pozorje

Sterijino pozorje u Novom Sadu, pod sloganom Čovečnost ‒ Usponi i sunovrati, svečano je otvoreno 26. maja besedom reditelja Jagoša Markovića koji je, bez osvrtanja na aktuelnu situaciju u kulturi i društvu, istakao važnost tog festivala i pozorišne umetnosti uopšte, a glavni program je otvorila potresna predstava "Deca" Narodnog pozorišta u Beograd - opera u 17 pesama na muziku Irene Popović, prema NIN-ovom nagradom ovenčanom romanu Milene Marković.

U selekciji Milivoja Mlađenovića, 68. Sterijino pozorje nudi u glavnom programu do 3. juna još sedam predstava koje je selektor odabrao rukovodeći se, kako je naveo, pre svega opštom estetskom vrednošću, a potom ili istovremeno, kao eventualne dodatne kriterijume udruživao je njihov ekskluzivitet, kulturnu različitost, istaknutu modernost, istraživačku usmerenost, estetski radikalizam, umetničku apartnost ili izuzetnost.

Otvarajući 68. Pozorje, Jagoš Marković istakao je značaj pozorišta, ocenjujući i da ono ne može da promeni svet, ali može da utiče da čovek postane bolji.

"Pozorište čuva duh našeg naroda i našeg jezika, naše najbolje – čuva pozorište. A Sterijino pozorje čuva pozorište već decenijama. I mi moramo čuvati Pozorje. I kad je najbolje, i kad to nije, i kad smo ponosni na njega, i kad smo ljuti na njega – moramo ga čuvati, jer je malo vrednosti koje traju u vremenu, a samo se one računaju. Upisujemo se u klimu vremena, upisujemo se u reku vremena, između pozorišnih slavnih predaka i naših potomaka pozorišnih, koji će, verujem, biti bolji od nas. Najviše se njima obraćam večeras. Ne brinite za nagrade! Od dva konja koji trče, jedan mora biti brži. Važno je da su lepi kad trče zajedno. Ta lepota naše zajedničke igre i to što će publika dobiti i poneti sa sobom u duši – samo je to važno. I mi smo zbog toga tu", poručio je Marković, reditelj više od 50 predstava u zemlji i inostranstvu, za koje je dobio više od 50 strukovnih, festivalskih i državnih nagrada, među kojima su: "Bojan Stupica", Trinaestojulska nagrada, "Mića Popović", "Zlatni ćuran“ i "Ardalion", kao i Sterijina nagrada za režiju predstave "Lukrecija iliti Ždero" (Pozorište na Terazijama) i Nušićeva nagrada.

Marković je istakao i da je privilegija biti na pozorišnoj sceni, a iako je cena za to velika odgovornost, ona "donosi onu opojnu slobodu zbog koje ne želimo da bez ove igre zamislimo naš život".

"Najveća nagrada je davati publici, a moć (ako nekog moć uopšte sme da zanima) koja je dozvoljena u pozorištu jeste: biti na sceni i služiti pozorištu, od rekvizitera, preko reditelja i suflera, do upravnika i portira. Ako se primite na moć, onu drugu, postoji opasnost da vam se prekine veza sa darom i da počnete služiti sebi, a onda ste gotovi. Za nas koji smo unutra, ovo je hram bezbedan od nedaća sveta. Pozorište ne menja svet, ono menja čoveka i to dobro se tek posle širi kapilarno. Mi to ne vidimo, ali dođu ponekad znaci koji nam to potvrde. I ako ne dođu, mi verujemo u moć onog drvenog mača o kom peva Veliki Simović u 'Šopalovićima':

'Kroz puste zemlje ispunjene plačem, idemo u bitke sa drvenim mačem.
Deci koja cvile, majkama što plaču,
Doneću slobodu na drvenom maču.
Osvojiću Englesku, Poljsku i Burgonju,
Sa drvenim mačem na drvenom konju.
Ja ću da ustanem, zgažen, zgromljen, tlačen,
Na čelične vojske sa drvenim mačem.“
Juriš!'", naveo je Marković u besedi, poželevši glumcima da ih "Bog čuva!, a publici da uživa.

Deca, foto: Marijana Janković

Osim "Dece", za Sterijine nagrade 68. Pozorja nadmeću se i “Gospođica” Iva Andrića, u dramatizaciji Vanje Ejdus i režiji Đurđe Tešić, produkcija Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke, “Noćna frajla” Aleksandra Popovića, u režiji Branislava Mićunovića i izvođenju Narodnog pozorištea u Nišu, “Pokojnik” Branislava Nušića, u režiji Egona Savina i koprodukciji Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i Centra za kulturu Tivat, “Uspavanka za Aleksiju Rajčić” Đorđa Kosića, u režiji Juga Đorđevića i koprodukciji Narodnog pozorišta u Beogradu, Fondacije “Novi Sad ‒ Evropska prestonica kulture” i samog Sterijinog pozorja, “Yankee Rose” Slobodana Obradovića, u režiji Miloša Lolića i izvođenju Beogradskog dramskog pozorišta, “Što na podu spavaš” Darka Cvijetića, u dramatizaciji Kokana Mladenovića, Mine Petrić, Darka Cvijetića, Dubravka Mihanovića i ansambla predstave, koju je režirao Kokan Mladenović, a koprodukcija je Srpskog narodnog pozorišta (SNP) u Novom Sadu, Gradsko dramsko kazališta “Gavela” u Zagrebu i Narodnog pozorišta Sarajevo i festivala MESS, te “52 herca” Tijane Grumić, u režiji Mojce Madon i produkciji Slovenskog narodnog gledališča u Novoj Gorici.

Pokojnik, foto: Duško Miljanić

Za netakmičarsku selekciju Krugovi odabrane su predstave “Lepa Vida” Staše Prah, u režiji Marjana Nećaka, koprodukcija Gledališča Koper, Teatra Capodistria iz Slovenije i Slovenskog stalnog gledališča u Trstu, “Noć sa Aleksom” Marka Tomaša, u režiji Ivice Buljana i izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, te “Tena ‒ hronika raspada jedne lepote” Josipa Kozaraca, u dramaturgiji Borislava Vujčića i režiji Dražena Ferenčine. Ta predstava koprodukcija je “Gavele”, Gradskog kazališta “Joza Ivakić” u Vinkovcima, Ludens teatra, Centra za celoživotno učenje i kulturu u Bjelovaru i Gradskog kazališta Požega iz Hrvatske.

U čast nagrađenih, na zatvaranju 68. Sterijinog pozorja u SNP-u biće izvedena “Slika nepoznatog” prema romanu “Izložba” Miodraga Kajteza i dramatizaciji Đorđa Milosavljevića, a u režiji i adaptaciji Nikole Zavišića i produkciji Narodnog pozorišta “Toša Jovanović” u Zrenjaninu i samog Pozorja.

Mlađenović je napravio selekciju odgledavši 57 predstava nastalih prema delima pisaca koji pišu na srpskom i drugim jezicima koji se govore u Srbiji, od čega su čak 32 praizvedbe originalnih domaćih dramskih dela, ili dramatizovanih proznih i poetskih dela, ili autorski projekti, što svedoči o  višegodišnjem pojačanom interesu za domaću dramu.

Prema njegovim navodima u obrazloženju selekcije, veliki je dijapazon individualnih dramskih rukopisa, formalno-stilskih obeležja i smerova istraživanja i metamorfoza dramskoga pisma, ali i kvalitativnih razlika u ovladavanju nekim novim dramaturškim strategijama i tehnikama dramskog stvaranja. “Na našim pozornicama izvode se tekstovi tradicionalne dijaloške strukture, ali su sve frekventniji i monološki uobličeni dramski tekstovi u kojima dominira naracija ili poetizovan diskurs”, naveo je Mlađenović.

Tematski raspon izvedenih predstava, kako je naveo, raznorodan je i stvaralački inventivan, dramski i teatarski provokativan.

“Već nekoliko sezona u pozorištima Srbije  izdiferencirala se tematska celina čiji sadržaj čine brojni oblici nasilja nad ženama, bez obzira na njihovo životno doba, obrazovanje ili imovinski položaj. Problematika statusa žene u patrijarhalno uređenom društvu, domet i obuhvat istinskih promena u toj oblasti, mogućnost samorealizacije žene izvan tradicijom dodeljenih uloga, i dalje su široko polje za ogledanje dramskih pisaca. Problem nasilja nad ženama i pitanje njihovih prava u društvu – nažalost i dalje je goruća tema na ovim, i ne samo ovim prostorima”, naveo je mlađenović, konstatujući i da su raširene i intimistički ili politički intonirane obrade migrantskog pitanja, distopijske vizije, dramska razmatranja rata i njegovih posledica i dalje su prisutna, a i dalje se može strahovati, nažalost, da će eho najnovijih ratnih pustošenja u Ukrajini i u budućnosti dramski i pozorišno biti artikulisan.

Neke od drama imaju u osnovi aktuelizaciju ili inspiraciju nalaze u intertekstualnim vezama s motivima iz svetske i domaće dramske književnosti, ili im se u osnovi nalazi biografska ili autobiografska građa javnih ili istorijskih ličnosti (Grigorije Božović, Milica Stojadinović Srpkinja, Josip Broz Tito, Aleksa Šantić). Ta dramska istraživanja počivaju na opšteprihvaćenim biografskim činjenicama ili se formiraju kao komičke i parodične persiflaže nacionalne istorije ili fenomena savremenosti (fabrika “Crvena zastava”).

Mlađenović je ukazao i na prisutnost dramskih istraživanja u području ličnog identiteta u odnosu na kolektivne identitete i društvenu zajednicu, na porodičnom i nacionalnom nivou. Neka od pozorišnih ostvarenja, kako je dodao, nametnula su, svojom dijalogičnošću i polemičku usredsređenost na bolna pitanja savremenosti (migrantska kriza, autoritarni režimi, angažovane predstave u smeru “zelene” inicijative, socijalni položaj radništva u svetu krupnih kapitalista (ostati ovde ili otići), ispovest  lekara “gastarbajtera”, na primer) i svojim dejstvom ukazala na njihov pozorišni potencijal.

Izbor predstava za Sterijino pozorje, kako je napomenuo, pokazuje i status srpske drame u regionu, Evropi i velikom svetu.

Dela domaćih dramskih pisaca u ovom trenutku najprisutnija su na pozornicama u Sloveniji: drame Dimitrija Kokanova (inače uz Tijanu Grumić trenutno najproduktivijnijeg i najčešće angažovanog dramskog pisca i dramaturga) izvode se u SNG Nova Gorica (Odjednom, reka u režiji Kokana Mladenovića) i Ljubljani (Kretanje u SNG Drama u režiji Juša Zidar), a “52 herca” (Najusamljeniji kit na svetu) Tijane Grumić u SNG Nova Gorica. Takođe se igra i “Rolerkoster” Jelene Kajgo u Mladinskom gledališču u Ljubljani, a Milan Marković Ramšak u PG Kranj čeka premijeru dela Kišni dan u Gurviču. U Sloveniji (Gledališče Koper) izvodi se i “Sumnjivo lice u režiji Kokana Mladenovića. Klasik srpske komedije Ožalošćena porodica izveden je nedavno i u Hrvatskoj, u zagrebačkom Kerempuhu. U Severnoj Makedoniji, u Teatru u Strumici igra se Pomorandžina kora u režiji Dragane Miloševske, a u Bosni i Hercegovini izvedene su dve predstave Zlatka Pakovića: Grobnica za Borisa Davidoviča kako je danas zidamo u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici i Pedagogija otpora Branka Ćopića u koprodukciji Centra OMAHA Cazin, Kulturnog centra Bihać, Narodnog pozorišta Tuzla i Kulturnog centra Novi Pazar.

Prošle godine, na 67. Sterijinom pozorju, trijumfovala je predstava “Poslednje devojčice” Pozorišta “Deže Kostolanji” u Subotici, osvojivši nagrade za najbolju predstavu, najbolji tekst savremene drame (Maja Pelević) i najbolju režiju (Kokan Mladenović), kao i još nekoliko nagrada stručnog žirija, dok je nagradu i kritike i publike odnela predstava “Ja sam ona koja nisam” Mate Matišića, u režiji Paola Mađelija i izvođenju Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM).

(SEEcult.org)

Zoran Popović, Performance Axioms, SKC, Belgrade 1972
Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav