• Search form

02.07.2011 | 11:53

Povratak u sigurnost

Razgovor dubrovačkog umetnika Slavena Tolja i kustosa Marka Stamenkovića iz Beograda 3. jula u Art radionici Lazareti u Dubrovniku posvećen je promenljivoj prirodi fenomena suicida, njegovom novom značenju u svetu u kojem danas živimo, kao i simboličkom učinku simulacije tog gesta u kontekstu umetničke prakse.

Tolj i Stamenković će u razgovoru na temu “Povrata u sigurnost” (Slike ritualnog samopovređivanja i scenografija opstanka) pokušati da odgovore šta bi, deset godina nakon 11. septembra 2001. godine, mogla da bude globalna kuga novog veka?

Povratak u sigurnost

Razgovor dubrovačkog umetnika Slavena Tolja i kustosa Marka Stamenkovića iz Beograda 3. jula u Art radionici Lazareti u Dubrovniku posvećen je promenljivoj prirodi fenomena suicida, njegovom novom značenju u svetu u kojem danas živimo, kao i simboličkom učinku simulacije tog gesta u kontekstu umetničke prakse.

Tolj i Stamenković će u razgovoru na temu “Povrata u sigurnost” (Slike ritualnog samopovređivanja i scenografija opstanka) pokušati da odgovore šta bi, deset godina nakon 11. septembra 2001. godine, mogla da bude globalna kuga novog veka?

Kuga je, inače, početkom 17. veka bila razlog za “privođenje” svih trgovaca i putnika koji su pristizali u dubrovačku luku u karantinsko zdanje Lazareti pred istočnim ulazom u gradsko jezgro Dubrovnika, u kojem je sada ARL. U njemu su iz predostrožnosti od širenja kuge i drugih nekada neizlečivih zaraznih bolesti morali provesti izvesno vreme svi koji su stizali karavanima ili brodovima.

Razgovor Tolja i Stamenkovića u Lazaretima, kao uvod u potencijalnu buduću izložbu vrlo specifičnog karaktera, baviće se pre svega retrospektivnom analizom Toljevih performansa i njihovom simboličnom sintezom u jednu jedinu, melanholičnu sliku koju on već godinama gradi skromnom i svedenom, introspektivnom i autističnom “scenografijom opstanka”.

Na uzorcima svojih radikalnih primera suicidnog rituala, Tolj konotira fenomen samoubistva kao oblik ličnog društvenog otpora i vere u političku transformaciju, ali uvek u sprezi sa fenomenom preživljavanja, koji sagledava u neprestanoj i optimističnoj borbi za građansku slobodu i individualnu nezavisnost. Cilj razgovora je da, otvaranjem novih polja interpretacije, pokuša da preispita odnos ikonografije smrti (kao posledice radikalnog auto-destruktivnog rituala) i nove imaginacije “političkog”.

Simulacija, inscenacija i/ili izvedba suicidnog gesta prevazilaze pitanje isključivo individualne smrti - javna i strateška performativnost suicidalnog “rukopisa” postala je ona bio-politička spona preko koje se odmerava napetost pojedinačnih građana i društvenog korpusa kojem pripadaju. Suicid ne predstavlja više samo anoniman izraz ekstremno auto-destruktivnog individualnog gesta, već i znak organizovanog, insceniranog i orkestriranog performativnog akta koji - bilo da je u pitanju jedinka ili kolektiv - postaje sve očigledniji na transnacionalnom nivou.

Značenje rituala samoubistva, inspiriranog latentnim (intimnim), ali i otvoreno političkim (ideološkim) motivima, kroz praksu sve učestalijeg “građanskog suicida” preusmerava se s vlastitog tela (tela realne ili simboličke žrtve, tela podanika u sistemu vlasti) ka reprezentima moći (telu gospodara, telu koje ima moć da vlada, telu koje u sistemu vlasti ima privilegiju kontrolisanja društvenog organizma).

U dva Toljeva performansa direktno se pojavljuje motiv suicida - i to u performansima “Suicid”, koji je izveo u Parizu na Via festivalu i u Galeriji Emil Filla u Češkoj (1998), i “Globalizaciji” (Exit Art, New York, 2002) koja je gotovo i doslovno završila smrću.

Kroz performanse je, kako je naveo u intervjuu Zarezu (147, Zagreb 2005), pokušavao da pobedi osećaje nemoći i konflikta sa samim sobom koji je prenosio i na sve druge odnose.

Parafrazu jedne od poslednjih scena iz “Poslednjeg tanga u Parizu” - Brandov odlazak u kojem kao poslednji gest na rub balkona lepi žvakaću gumu u kojoj ostaje njegov poslednji dah i slina, Tolj je iskoristio za performans u kojem simulira suicid, uz pomoć šake žvakaćih guma, umesto tableta.

U “Globalizaciji” koristi slične elemente kao u performansu “U očekivanju” Willija Brandta, ali je reč o dva potpuno različita pristupa. Dok je u sarajevskom slučaju reč o simboličnom gestu izvinjenja, jer tamo nikome nije trebao još jedan leš, u Njujorku se vraća konceptu simulacije suicida, a gest je više ciničan i prema sebi i prema pozicijama moći. Ipak, takvo radikalno iskustvo - dva dana je proveo u nesvesnom stanju - pomoglo je da izbaci lošu energiju i osećaj bespomoćnosti.

Mrak koji je potražio u performansu simbolički je “povratak u sigurnost, iako je naizgled reč o još jednoj simulaciji suicida”, naveo je Tolj u intervjuu “Transplantacija društvene stvarnosti u izvedbenu reakciju” (www.zarez.hr/147/kazaliste2.htm).

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav