Pročitati, pa komentarisati

Deklaracija o zajedničkom jeziku u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji dobila je za manje od nedelju dana podršku više od 8.000 građane iz sve četiri zemlje, ali je izazvala i negativne reakcije, a tim povodom je Udruženje Krokodil, organizator projekta regionalnih konferencija “Jezici i nacionalizmi”, pozvalo sve koji žele da komentarišu tekst Deklaracije da ga pažljivo pročitaju i da o njemu sude po onome što on zaista i sadrži.

Izražavajući zadovoljstvo masovnom podrškom Deklaraciji o zajedničkom jeziku, koja je nastala kao nezavisna inicijativa određenog broja učesnika konferencija “Jezici i nacionalizmi”, Krokodil je saopštio da je ujedno i neprijatno iznenađen pojedinim “medijskim i javnim manipulacijama sadržajem” tog teksta, čak i od onih koji ga nisu ni pročitali.

Potpisi skoro 8.000 osoba, uz inicijalnih 225 i stalan rast tog broja, potvrdio je nužnost donošenja Deklaracije i otvaranja javne rasprave o negativnim posledicama jezičkih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u poslednje tri decenije, saopštio je Krokodil, navodeći i da je veliki broj potpisa nadmašio njegove tehničke mogućnosti i sposobnosti, zbog čega se izvinjava kako potpisnicima, tako i javnosti na tehničkim propustima.

Ujedno, Krokodil je saopštio da je neprijatno iznenađen određenim brojem medijskih i javnih manipulacija sadržajem Deklaracije o zajedničkom jeziku, jer su se “pojedine javne ličnosti, stručnjaci, pa čak i državni zvaničnici neodgovorno su se određivali spram tog dokumenta ne pročitavši ga prethodno, i upisivali joj sadržaje i namere koje ona nema”.

Ukazujući posebno na “dve maliciozne interpretacije Deklaracije, Krokodil je naveo da se, s jedne strane, može čuti da Deklaracija ugrožava pravo naroda na svoj jezik, pa joj se pripisuje namera da standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (dakle, hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski jezik) nazove jednim ili čak ”zajedničkim“ imenom i unificira ga u jedinstven jezički standard.

“Namera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičkog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmiše trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičkih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dele zajedničku jezičku osnovu. Ona upozorava da ‘činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama’. Štaviše, ona jasno naglašava pravo ‘svake države, nacije, etno-nacionalne ili regionalne zajednice’ da slobodno standardizuju svoj jezik, ali i podvlači pravo svake govornice i svakog govornika da svoj sopstveni jezik nazove kako želi (po postojećim standardima u četiri države ili slobodnim izborom nekog drugog naziva) te poziva na slobodu individualnog izražavanja”, naveo je Krokodil.

S druge strane, postoje i tumačenja da je “zajednički jezik” zapravo “vlasništvo” samo jednog naroda.

“Deklaracija o zajedničkom jeziku jasno kaže da su ‘sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne’ i da nije samo jedna ‘jezik’, a druge tek varijante tog jezika kojima se onda odriče pravo na status ‘jezika’ i naziva ih ‘izmišljenim’. Opet, svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica imaju pravo da nazovu svoj jezik kako žele i to pravo mora biti poštovano”.

Krokodil je, u svrhu razvoja racionalne i argumentovane javne rasprave o jeziku i jezičkim politikama, pozvao sve da (opet) pročitaju kratak tekst Deklaracije i da o njemu sude po onome što on zaista i sadrži.

Integralni tekst Deklaracije, kao i sve potpise, uključujući i manji broj nepotpunih, Krokodil je objavio na sajtu jezicinacionalizmi.com na kojem se nastavlja skupljanje potpisa.

Tekst Deklaracije nalazi se i u prilogu.

(SEEcult.org)