• Search form

25.08.2009 | 16:14

Ruke Šoškića i Trtovca

Umetnici Ilija Šoškić i Selman Trtovac predstaviće se 1. septembra zajedničkom izložbom u Galeriji Arte u Beogradu koja obuhvata Šoškićev rad u bronzi “Umjetnička ruka”, prvi put izložen 1980. godine u Rimu, te rad “Crna ruka - Ruka ubice” Trtovca, koja je gvozdeni odlivak uzet sa ruke stvarnog ubice 1996. godine.

Ruke Šoškića i Trtovca

Umetnici Ilija Šoškić i Selman Trtovac predstaviće se 1. septembra zajedničkom izložbom u Galeriji Arte u Beogradu koja obuhvata Šoškićev rad u bronzi “Umjetnička ruka”, prvi put izložen 1980. godine u Rimu, te rad “Crna ruka - Ruka ubice” Trtovca, koja je gvozdeni odlivak uzet sa ruke stvarnog ubice 1996. godine.

Šoškićev rad prikazan je u rimskoj galeriji “Mario Diakono” (Diacono), na performansu-instalaciji “Svet je bogat, čovek je siromašan” (Il mondo e rico, l’uomo e povero). Stojeći okrenut licem prema zidu, umetnik je u levoj ruci držao odlivak iste sopstvene šake, a u drugoj desne, kojoj su na nokte dodate oštre bagremove bodlje, čime je ruka postala kandžom.

Istoričar umetnosti Ješa Denegri prepoznaje u Šoškićevom radu simboličke, ritualne, mistične, metafizičke, ali i konkretne kulturno-političke konotacije, doživljavajući ga kao ubeđenog protagonistu kontestacijskog umetničkog i životnog svetonazora koji gestom, znakom ruke-kandže udara u lice novog društvenog, političkog i umetničkog konformizma.

Ta rad, kako je naveo Denegri, nastao je u jeku krupnih previranja na italijanskoj umetničkoj sceni u trenucima dramatične i dalekosežne smene umetničkih ideologija od militantne šezdesetosmaške aktivističke Arte povere tada već na zalasku i nastupa postmodernističke transavangarde integrisane u obnovljenu ekonomiju prethodno pokolebanog poretka umetničkog tržišta. Na traumu neprihvatanja novonastale situacije, Šoškić kao ubeđeni protagonista kontestacijskog umetničkog i životnog svetonazora, odgovara gestom/znakom ruke kandže izložene na galerijskom zidu poput slike, a da to zapravo i nije slika, već simbolički predstavljena - šaka i bodlja uperena u lice novog društvenog, političkog i umetničkog konformizma.

Rad Trtovca je nastao sredinom 90-ih, kao indirektna, ali i nesumnjiva umetnikova intimna, ljudska i u krajnjoj konsekvenciji i politička reakcija na prilike i događaje te decenije kojima, izuzev tog simboličkog čina, ničim efektivnim nije mogao da se realno suprotstavi.

“Crna ruka” je doista odlivak stvarne ruke jednog stvarnog ubice, a rad je zamišljen radi izlaganja na izložbi na Akademiji u Dizeldorfu, gde je Trtovac studirao u klasi Klausa Rinkea, ali je izveden u Beogradu pod krajnje uzbudljivim okolnostima.

Denegri ocenjuje rad Trtovca kao sublimaciju nadindividualnog i zajedničkog generacijskog egzistencijalnog iskustva i kao jedan od najupečatljivijih artefakata cele jedne važne, iako nedovoljno prepoznate i vrednovane, generacije ovdašnjih mladih umetnika formiranih na nekada Bojsovoj dizeldorfskoj Akademiji.

Prema njegovim navodima, radove Šoškića i Trtovca ne bi trebalo posmatrati kao završne neutralne estetske predmete, već kao provokativne pokretače polemičkih dijaloga o idejama i kontekstima sopstvenog nastavka i funkcionisanja u konkretnom društvu, politici, kulturi, institucionalnom i tržišnom “sistemu umetnosti”. Takođe, njihovi radovi su i međusobno u dijalogu.

Osim srodne umetničke ideologije i životnog svetonazora, koja ukazuje na konceptualne i ideološke spone i kontinuitet aktivističke nove umetnosti 70-ih i 90-ih, Šoškiću i Trtovcu je zajedničko i to što su se umetnički formirali van zemlje - Šoškić je od kasnih 60-ih živeo u Italiji i tamo se uključio u tada vodeće krugove evropske konceptualne umetnosti i Arte Povere, a Trtovac je 90-ih boravio na Dizeldorfskoj akademiji, gde je, pored umetničkog obrazovanja, sticao i kritičku svest o ulozi umetnika u društvu. Tu se 1994. i upoznao sa Šoškićem, povodom izložbe “Mi volimo i umetnost drugih”.

Izložbu prati dvojezična publikacija s reprodukcijama radova, biografijama umetnika i tekstovima Denegrija i Ivane Benović, kao i transkriptom razgovora koji su Trtovac i Šoškić vodili tim povodom.

Prema navodima Ivane Benović, dijalog dvojice umetnika zasnovan je na otkriću da su dva umetnička dela, dve ruke, načinili nezavisno jedan od drugog, u različitom istorijskom trenutku i na različitom mestu, ali sa idejnom potkom i rezultatom koji ih dovode u relaciju sličnosti.

Željom da izazovu dijalog svojih dela, Šoškić i Trtovac ukazuju na mnoge probleme sa kojima se danas sreće umetničko stvaralaštvo. Pluralizam stilova i nepostojanje jedinstvene umetničke scene učinili su svoje stvarajući usitnjavanje, usložnjavanje i generalni diskontinuitet umetničke misli, navela je Ivana Benović, dodajući da je možda najvažnije za kontekst te izložbe, delovanje u jednoj zatvorenoj sredini koja sledi samo svoju unutrašnju logiku i razvija se unutar sebe, u okvirima koji je odavno čine provincijskom, umetnika dovodi u situaciju nemogućnosti da svoj rad teorijski nadoveže i dovede u diskurs sa prethodnim pojavama. S druge strane, zatvorenost sredine u kojoj se stvara predstavlja granicu za potencijalni uticaj koji delo može da izvrši.

Izbegavajući nacionalnu ili versku određenost kao nešto što nije determinanta umetničkog stvaranja, Šoškić i Trtovac se u razgovoru ipak deklarišu kao umetnici sa Balkana, i to je jedino njihovo lokalno određenje. Pritom su se, nezavisno jedan od drugog, i u različitim vremenima (koja nisu vremenski toliko udaljena koliko su udaljena duhovno), susretali sa aktuelnim evropskim tokovima, mislili i oblikovali se kao evropski umetnici, ipak zadržavajući, makar deklarativno, pripadnost Balkanu, dodala je Ivana Benović.

Izložba “Ruka umjetnika - Crna ruka/Ruka ubice” biće otvorena do 14. septembra.

Radovi Trtovca predstavljeni su i u Galeriji umetnika portala SEEcult.org, uključujući transkripte njegovog ranijeg i najnovijeg razgovora sa Šoškićem.

(SEEcult.org)

Video
08.04.2024 | 10:10

VOĐENJE: IRWIN – NSK State – It's a Beautiful Country

IRWIN: NSK State – It's a Beautiful Country, Umetnički pav