U vremenu kolektivne mašine

Gosti prvog ovogodišnjeg "Filozofskog teatra", koji u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu već treću godinu vodi aktivist Srećko Horvat, bili su rocker Bobby Gillespie i marksistički teoretičar Franco Berardi Bifo, koji su tom prilikom govorili o vezi rocka i filozofije, situaciji u Britaniji i Europi nakon Brexita, opasnostima "neurototalitarizma", paklu i Donaldu Trumpu, ali i o mogućim načinima da se stvari u društvu mijenjaju nabolje, kao i da se izbjegne rat.

Odgovarajući na pitanje iz publike "može li muzika mijenjati svijet", Gillespie je tom prilikom rekao da "muzika može inspirirati ljude i potaknuti ih da budu kreativni".

"Moji roditelji, moji učitelji nisu znali kako biti kreativan, otkrio sam to zahvaljujući punku - Sex Pistolsima, The Clashu i ostalim bandovima", kazao je te dodao: "Nisam siguran da bi muzika mogla utjecati na stvaranje klasne svijesti, jer za to treba biti političan, ali ona svakako može 'opremiti' ljude nadahnućem, 'objaviti' im da mogu i sami napraviti nešto kreativno."

Pedesetineštogodišnji osnivač, pjevač i tekstopisac kultne rock-skupine Primal Scream tim je riječima dao svojevrsni šlagvort jednoipolsatnom razgovoru, u kojem je, očekivano, najviše govorio desetak godina stariji filozof, više ili manje slijedeći nit što mu ju je svojim pitanjima nudio ovaj put prilično samozatajni Horvat.

Razgovor je počeo pitanjem o Brexitu, na koje je Gillespie odgovorio konstatirajući da je Britanija vrlo podijeljena u vezi s napuštanjem Europske unije budući da svi imaju vrlo rezolutan stav o tomu je li trebalo otići ili ostati.

Vehementni filozof skrenuo je pak skrenuo razgovor prema Grčkoj, naglasivši kako upravo dolazi iz Atene, u kojoj ljudi na neki način već žive kao da su izvan EU, s puno resentimenta i ljutnje, ali i očekivanja da će se "iz ničega" pojaviti nešto novo.

Bifo i Gillespie sreli su se u Britaniji u knjižari prije dvije-tri godine, kada je Bifo predstavljao knjigu "Heroji": Gillespie mu je prišao, jer se sve više zanimao za vezu filozofije i rocka, što je na kraju dovelo do toga da posljednji album Primal Screama bude naslovljen "Chaosmosis", prema naslovu knjige i terminu francuskog ljevičara Félixa Guatarrija s kojim je Bifo surađivao. No, Bifo je naglasio kako su se on i Gillespie "sreli još početkom 80-ih, ne u tjelesnoj egzistenciji, nego u nekom paralelnom, duhovnom životu, u noćnoj mori koja je tada počinjala".

  Horvat, Bifo i Gilespi

Gillespie je podsjetio kako je to bilo vrijeme dolaska na vlast Margaret Thatcher, borbe radničkih sindikata protiv njezine politike, kao i osuđivanja i zatvaranja aktivista te velikog pritiska na medije. "Izgledalo je kao da stvari više nikada neće biti bolje", kazao je i podsjetio kako je malo prije toga, 1977. objavljen "No Future" Sex Pistolsa.

Bifo je dodao kako je "ta lady" izjavila da "ne postoji društvo nego samo pojedinci", čime je "proglašen rat koji traje do danas".

Na Horvatovo traženje da eksplicira tezu iz svoje posljednje knjige "I: fenomenologija kraja" kako je ono što bombardiranje informacijama i tehnologijom čini ljudskom mozgu "mutacija a ne evolucija", Bifo je rekao da se danas događa "kraj povezanosti", jer je sve manje stvaranja smisla kroz odnose dvaju tijela, što dovodi i do promjena u našem mozgu.

"Ja uglavnom ne razumijem ono što Bobby govori, zbog njegovog engleskog, i mojih problema sa sluhom, ali bitna je ta 'konjukcija', to bivanje u istom prostoru u isto vrijeme, koje nije  isto što i 'konekcija' - sintaktička veza između mašina formatiranih na određeni način", pojasnio je nasmijavši publiku priznanjem kako ne razumije ni talijanski, nego ili ljudima čita s usana ili se pretvara da je razumio.

Bifo je istaknuo kako nije tehnofob, nego "želi biti svjestan što se događa, razumjeti", budući da smo "sve više formatirani prema programu kolektivne mašine".

Spomenuvši kao primjer ono što se zbog Googla dogodilo prevođenju, rekao je: "Zanima me kako ćemo u svemu tomu biti sposobni osjetiti užitak, erotizam jezika, što će biti s erotičkim aspektom socijalnog života: to će biti glavni problem vremena, jer je fašizam uvijek bio jako povezan s mašinom i nemogućnošću da se osjeti užitak u jeziku, u tijelu drugoga."

"Najvažnije je pitanje kako da reaktiviramo erotsko tijelo u vremenu kolektivne mašine", zaključio je.

  Franko Bifo

Iako je Horvat pobrojao neke od recentnih globalnih tema - od Donalda Trumpa, preko ekologije i Kine, do nove pozicije UK i "povratka Rusije", Bifo je ipak radije nastavio govoriti o glazbi, podsjetivši kako je prošlo stoljeće počelo futurističkim manifestom, velikim očekivanjima od budućnosti i ekspanzijom mašine, da bi pred kraj punk pokret proglasio "kraj budućnosti".

"Kada smo iz Londona primili vijest da je budućnost gotova, zavladao je osjećaj kako je nešto slomljeno u mašini moderniteta", poantirao je Bifo, te trenutačnu situaciju u svijetu ilustrirao još živopisnije: "Donald Trump je finalna demonstracija da je budućnost pakao i da mi ne možemo izbjeći taj pakao. Ali, i u paklu ljudi mogu naći način da žive dobar život, naći mjesta sretne solidarnosti i biti sretni."

Kao pozitivne primjere takvih mjesta, istaknuo je Barcelonu, "usprkos turistima", ili Napulj, usprkos "Camorri", te je izdvojio neke njihove primjere "socijalne autonomije i kreativnosti koja otvaraju priliku za eksperiment".

"Ne mislim da treba početi s proširivanjem područja autonomije, mislim da je bolje koristiti postojeće na kreativan način, eksperimentirati i iznalaziti kreativne forme generalne transformacije života", istaknuo je.

"Kraj nije zauvijek", ustvrdio je Bifo, te dodao: "Ali, nije politika ta koja će nas spasiti od Ku Klux Klana, od ove sramotne situacije gluposti, nasilja i rasizma, nego znanje: ono će nam dati snagu da se suprotstavimo."

Komentirajući nedavno u Americi viđene transparente s natpisom "Deport Trump", Bifo je naglasio kako to nije dovoljno, jer se treba riješiti financijskog kapitalizma, "stupidnog sistema baziranog na kompeticiji i radu".

"Treba se osloboditi opsesije radom. Umjesto da nas znanje i tehnologija oslobode od toliko rada, događa se suprotno", kazao je i poantirao: "Rad za plaću je perverzija."

Govoreći o EU, Bifo je rekao kako smatra da ovo što se događa nije i kraj Europe.

"Umjesto financijske Europe treba početi stvarati socijalnu Europu", naglasio je dodavši kako za to treba koristiti prostore samoorganizacije, izbjegavajući povratak identifikaciji s nacionalnim "koji vodi ignoranciji i ratu".

"Što je nacionalni suvrenitet u eri globalne Kine?", zapitao se te dodao kako njega više zanima Berlin, Bologna i Barcelona nego neka "talijanska stvar".

Poznati rocker je na temu "raspada EU" samo kratko reako kako "ima loš osjećaj" , ali i dodao da će "skori francuski izbori pokazati je li ovo kraj ili nije".

  Bobi Gilespi

Komentirajući pak svoju izjavu kako publika ni na rock koncertima više uglavnom nije politična, jer sve postaje industrija zabave, Gillespie je kazao kako to u 60-ima i  70-ima nikako nije bilo tako jer su to bila politična vremena, ali se sve izgubilo u 80-ima. "Ne čujem neki politički rock'n'roll već dugo vremena", konstatirao je.

Govoreći o festivalima koje uglavnom sponzoriraju velike korporacije i vlastitom sudjelovanju u svemu tomu, Gillespie je rekao kako "baš i nema izbora", iako bi radije svirao u klubovima, ali i dodao kako ipak "razumije zašto ljudi vole festivale i osjećaj da su dio nečega većega od sebe".

"Ionako to sve ovisi o tomu kako se band osjeća i kako publika reagira", zaključio je Gillespie.

Upitan iz publike o osnivanju "korporacije umjetne inteligencije" i mogućnostima njezine regulacije,  Bifo je odgovorio kako Silicijska dolina nije u Kaliforniji, nego je globalna, jer svakodnevno stvaraju inžinjeri, programeri i dizajneri diljem svijeta.

Upozorivši na opasnost od dominacije mašine , "neurototalitarizma", naglasio je kako ipak smatra da sve to ne ovisi o korporacijama, o volji Billa Gatesa ili Marka Zuckerberga, nego i o borbi, o procesima koji će izvršiti preraspodijelu. Podsjetivši na primjere iz prošlosti, kad su mjesta koncentracije rada bila i mjesta socijalnih konflikata, Bifo je rekao da globalnu Silicijsku dolinu vidi kao prostor subverzije, "mjesto konflikta i oslobođenja".

"Ne radi se o tomu da se regulira Google: ne vjerujem u regulaciju, nego u autonomiju i samoorganizaciju, kao najvažnije probleme buduće ere", također je kazao.

Govoreći o potencijalnom vlastitom europskom nacionalizmu, Bifo je citirao tvrdnju francuskog filozofa Juliena Bende da se, ako se želi stvoriti politička zajednica u Europi, ne može poći od identiteta.

"Europa je nešto što ne dolazi iz bića, nego iz uma, duha", pojasnio je Bifo, dodavši kako Europa uključuje i Izrael, Rusiju, Bliski Istok..., te je dobra polazna točka za internacionalno, za proces internacionalizma, kao "jedini način da se izbjegne rat".

"Europa je filozofsko pitanje. Pariz i Berlin samo su stjecajem povijesnih okolnosti polaznišne točke", naglasio je dodavši kako je moguće spojiti prosvjetiteljstvo i romantizam, odnosno "hladni razum" i "osjećaje".

Na konstataciju da mrzi Europu, Bifo je odgovorio kako "mrzi Europu ako je to Europa nacija", ali i dodao kako Europa nije nacija."Julien Benda je mislio da Europa ne može biti utjelovljenje identiteta jer u njoj ima puno identiteta te je kao takva postnacionalan i internacionalan entitet koji osjećam i jako volim", istaknuo je.

Citirajući tvrdnju poljsko-američkog političara Zbigniewa Brzezinskog da je "'Daesh' početak osvete koloniziranih ljudi Afrike, Južne Amerike i drugih dijelova svijeta, u kojoj će bijela rasa platiti planetarni dug kolonijalizma kao historije masakra i poniženja",  Bifo je naglasio kako se sve to događa "jer smo zaboravili internacionalizam".

Razgovor je ipak završio u opuštenijem tonu, s duhovitim prijedlozima iz publike da se ime Gillespijeva banda, u skladu s krajem o kojem se toliko govorilo, preimenuje u "Final Scream", ili pak, kako se nadovezao Horvat - u "Primal End", ali čula se i šala(?) da bi Primal Scream možda mogao nastupiti na "svetom mjestu", kako je HNK nazvala jedan gospođa iz publike, ako se već "ne može dogoditi revolucija".

Vesna Pažin

*Foto: Filozofski teatar (Tena Pavletić)