ĐORĐE V. GREGOVIĆ: Blog mi pomogao

(fragmenti sa kolonije, o pričama koje nijesam napisao i koje nikada neće biti napisane)

BOG, VODKA I BUNJUEL
Da  li je to bila priča, moj odgovor, odlomak razgovora, patetična predstava ili monolog zamiješan seoskom rakijom? Ne znam. Bora je prepričao Bunjuelov film Simon Pustinjak u dvije lake rečenice i sve je rekao. Ja sam rekao da postoji (gdje, u kojem folderu, za koga?) jedna moja priča čiji je naslov Bog, vodka i Bunjuel. Nedovršena priča i priča neispričana do kraja. Prećutao sam pred piscima da sam je pisao u ženskom licu, da sam pokušao da se radujem na taj jedinstveni ženski način.

PRIČA ZA DJECU I ODRASLE
Ko god može da postane čovjek vrijedi da pokuša, mada nije to baš lako. Držiš djevojčicu za ruku, držiš curu za ruku, držiš ženu za ruku, držiš staricu u naručju. Pelene će jednog dana zamijeniti  bermude, iz bermuda ćeš ući u farmerke, farmerke će zamijeniti pantalone iz kojih ćeš ući u crno kruto odijelo u kovčegu.
U svakom slučaju, ideš pravo. Ti si jedini čovjek na svijetu.

DREAM BABY DREAM
Htio sam piscima da kažem da u ponavljanju (stihova, ritma, boje glasa) postoji neka suštinska normalost, antropološki trag, čak i poetika.

Dream baby dream
Dream baby dream
Dream baby dream
Come on and dream baby dream
Come on and dream baby dream...

Brus Springstin je ostao sam na stejdžu. On i neki čudni pianino. Kada sam prvi put čuo tu stvar, bio sam ošamućen – emocija, hipnoza, drhtanje kao tempo, glas. Naslućujem da mi je to izvođenje posebno važno, iako sam Springstina uvijek držao samo u svojoj orbiti a nikada do kraja na srcu. Stvorio je vrlo čipkast san od te pjesme – a san je tanana pukotina u vremenu i u ličnosti.  Mogao sam satima da ponavljam te stihove i da čitanjem prisvojim priču, da to moje čitanje bude autentična priča. Htio sam jedne večeri na koloniji da im recitujem. Ali nijesam to učinio, i obećavam da jednom hoću.

EGZISTENCIJALNI BOL
Bio je tako mlad,  nikada pre on nije osetio egzistencijalni bol, kaže Katarina.

SJEĆANJA POPAJA DOJLA (Francuska veza)
Do danas nijesam našao vremena da fino sjednem i napišem priču sa tim naslovom. Taj čovjek je bio ime i trebalo je samo da mu dodijelim sudbinu i prošlost. Tu počinje zaplet.
A da li znate ko je bio Popaj Dojl?

TAČKA SUSRETA
Pisci dijele riječi, anegdote, sinonime, sitne greške, trilere, haiku, izmišljanja, prisjećanja i sjećanja, scene, žargon, odgovore na pitanja koja nijesu ni postavljena. To su naši mali trikovi. Teorija odraza u ogledalu ipak funkcioniše. To mnoštvo izgovorenog, prepričanog ili dvosmisleno rečenog, to su ukrštene riječi koje se satima raspliću u krugu razgovora i noći, disonantno ili čak melanholično ponekad.

KARUZO
Mramorna, muzička kulisa književne kolonije, glas podijeljen među našim glasovima, ali jedinstven kao hladna sijenka iza nas. Što god to značilo.

AVANTURE MLADOG MUSTAFE
Vidio sam ovih dana kratku scenu u jedinoj trgovini u selu. Možda on nije bio Mustafa, a možda ni prodavačica nije bila u tom trenutku spremna na avanturu. Ali imao sam priču koju sam jednom zamislio. Na drugom mjestu.

BETON I GROŽĐE
Radnici se presvlače u magazinu velike betonske kuće sa čije pergole mirišu suvi grozdovi grožđa. Razgovaraju među sobom o parama, kladionici i lošem vremenu. Čujem ih na trenutak prije nego kolima pođem kući.

BATINA KUĆA
Kuća u ovom istom selu u kojoj je prema našoj početnoj zamisli trebalo da boravimo tokom trajanja kolonije. To je stari kameni dvorac umjetnika u kojem su oni, nesumnjivo doživjeli sreću. Sada se na istom mjestu desi ljubav između dvije mlade žene, između dvije sijenke.

VOJNIČKA PRIČA
A gdje si ti bio u vojsci, burazeru?

ALLEGRO MONTENEGRO
Vidiš kako se poslednji turisti sakupljaju na parkingu, vidiš curu koja pretrčava ulicu po pljusku, vidiš sliku obojenu divljim šipkom, osjećaš bistru noć i prohladnu, osjećaš miris soli u vazduhu, čuješ kišne kapi niz oluk, Italija je tamo na drugoj strani, u kolima više nema benzina.

Književna kolonija 2015, Blizikuće, Crna Gora