ŽELJKO IVANKOVIĆ - Kartografiranje prostora

KARTOGRAFIRANJE PROSTORA

(uspostavljanje novog pejzažnog klišeja)

Buditi se uz more, a daleko od mora, uz crvkut ptica i duga, uporna dozivanja seoskih pijetlova, malo nakon što se horizont nad morem oboji prozirnim plavetnilom nešto je što dosad nisam imao u svom iskustvu. More bez galebova, bez šuma valova koji svunoć ispiraju kamenu obalu, čak i kad ga dan posve probudi, samo je daleka plava kulisa svijeta koji se nehajno poigrava s otocima i rtovima što su nekoć davno zagazili u morsko plavetnilo.

Mediteran bez mirisa visoko u brdima gdje tvrdu crnogorsku stijenu izbjeljuju nisko polegli jesenji oblaci, Mediteran škrt prema maslinama i smokvama, ali ne stoga i štedljiv na zelenilu. Spomenuh li mirise? Mislio sam na mirise mediteranskog priobalja.

Može li se kontinentalni miris svježine zvati mirisom, onda je ovdje riječ o diskretnu nadmetanju vizualnih i olfaktornih senzacija...

I onda se sve počinje preslagivati, sve počinje dobivati oštrije orise, pa i svijest da oaza u kojoj se nalaziš ima ultimativno ime. Ali samo ime, ram za sliku.

Književna kolonija u sve to uvodi „remetilački faktor“, novu dimenziju živosti koja bi se na nekom drugom mjestu zvala pretencioznije – književni život, pa makar i na određeno vrijeme.

Ovako je kratkotrajnom boravku u oazi, u stvari književnoj koloniji, mondenost priskrbio nedaleki Sveti Stefan, mediteransku ležernost joj dala jesen u nećkanju, ljudski šarm joj nepovratno posudio Đorđe Gregović, a za unutarnju dinamiku sama se izborila...

Čini mi se – uspješno.

*Željko Ivanković jedan je od učesnika književne kolonije u selu Kuljače iznad Svetog Stefana (23-30.9.2019).