ĐORĐE V. GREGOVIĆ: Katarski libreto

*Ovaj libreto posvećen je jednoj Sestri i dvojici Braće. I jednom nomadskom plemenu od cirka 500 duša, naivno postavljenih u predivni zaliv koji je već pojela budućnost. Sve u ovoj priči je istinito, samo je sudbina nomada ostala neizvjesna.

Jutros je osvanuo predivan dan u Kataru. U Dohi. Iz hotela Plaza Inn je na ljubičastim štiklama izašla Sestra, i lako, poput divlje ždrebice zasjekla je vazduh. Samouvjereno je zakoračila ka crnoj limuzini pred ulazom. Sad, možda štikle baš i nijesu bile ljubičaste, možda je to bio kratak odsjaj dijamanta preko supersoničnog mermera po kojem bogati ljudi hode bučno, a livrejisani nomadi nečujno. A Sestra je bila među ovim prvima, nikako među drugima iako iz nomadske zemlje dolazi. I bogami, uspjeh je to, ne biti nomad, polurob-poluosoba, ne biti neko koga nikada ne pogledate u lice ako stremite ka najvišim ciljevima.

A Sestra stremi ka najvišim ciljevima. Odavno. Još od kada je bila student prava, i to dobar. Kao na nekoj mimetičkoj slici jednostavne socijalističke porodice iz Nikšića koja školuje dva sina i jednu kćer. No to je već davno prohujalo vrijeme. Sada je Sestra pravni zastupnik Arapa u nomadskom svijetu, i to najbolji zastupnik. Iz više razloga. Prvi je, na primjer, to što zna znanje. Drugi je to što još uvijek dobro izgleda za ženu od oko 50, sva nekako napucana, jebozovna brate, kako je to jednom poetski rekao gazda kompanije CDCI Abdulah Abdulah ljudima od povjerenja. A treći razlog je što ima dobrog Starijeg Brata, bankarskog i kockarskog virtouza, koji je daleko stigao u životu iako je počeo kao istovarivač džakova na željezničkoj stanici dok je bio student. On je za nju nešto kao Veliki Brat, mitološko biće koje ju je uvijek pratilo do kuće kada bi se zaigrala sa drugim djevojčicama u nikšićkom parku, sve do sumraka. I četvrti razlog – ima Sestra i svog Malog Brata koji je, kako ga jednom neoprezno nazva razbarušeni i ljuti novinar BD – Sin Sunca. A kada je neko Mali Brat i Sin Sunca, onda je to alhemija duše i uticaja koji se pretoči u sudbinu. Dakle, mnogo važan čovjek, i Sestrinim nomadima i bogatim Arapima.

A ti bogati Arapi, jutros u kristalnom kavezu 450-og sprata svoje kristalne palate, očekuju da se vide sa Sestrom i da završe započeti posao, jer i nomadi koje će istrijebiti svojim poslom jedva čekaju to istrebljenje. Kristalni lift brzinom i vještinom sokola jurio je kristalnom palatom noseći u svojoj utrobi Sestru i konačno završen posao na nekom dalekom mjestu u Evropi. Ko zna zašto, nenadano, Sestri na um pade stih pjesme Bebi Dol – zaboravi na evropsko vreme, tamo noć traje danima...

Jebozovna brate, reče tiho Abdulah Abdulah svom sekretaru kada je vidio Sestru na kristalnim vratima, ali tako da ona ne čuje.

Jebozovna brate, reče tiho Abdulah Abdulah svom sekretaru kada je poslije potpisivanja  ugovora o kupovini zemlje negdje daleko u Evropi, ispratio Sestru do kristalnih vrata, ali tako da ona ne čuje.

Jebozovna brate, pomisli sekretar Abdulaha Abdulaha osjećajući kako mu se diže ispod galabije opšivene platinastim koncem.

Mali Brat je u tom trenutku, nestrpljiv ali saosjećajan prema Sestri, čekao vijesti iz Dohe, kao da je čekao vijesti iz sjutrašnjice, ili bar neba. Kada se Sestra vratila u hotel Plaza Inn, iz svoje sobe je telefonirala Malom Bratu, ali ovoga puta je znala da telefonira Sinu Sunca. Time je sve rečeno o važnosti tog poziva. Tako se stvara budućnost u kojoj je nomadima dato da mogu preživjeti čak i na apstraktnom nivou, ili bar u značenju Hajdegerovog pojma Biće.

Sestra je sve završila u Kataru, Veliki Brate, rekao je Mali Brat. Na žalost, istorija nomada koje je 27 godina veličanstveno predstavljao Sin Sunca, nije zabjeležila odgovor Velikog Brata iz ledene telefonske dubine. Može se jednostavno pretpostaviti da je Veliki Brat rekao – Okej, sada možemo da pogasimo vatru... pepeo pepelu, Mali Brate...

Mali brat je u svojoj kancelariji Sina Sunca, a tu se uvijek dobro osjećao, ustao sa raskošne stolice i odšetao do prozora. Posmatrao je krovove titogradske varoši i nebodere podgoričke apokalipse. Činilo mu se da je dosegao neku ljubičastu, narandžastu, astronomsku viziju. U vazduhu nije primijetio ništa neobično, čak ni povremene mijene stravične budućnosti oličene u kretanju uranijumske, heliocentrične prašine iza džambo-džetova koji kao da svi lete u Katar i iz Katara. Ali niko ne zna koliko je budućnost stravična, mada ni nalik onoj predstavi iz Svetog pisma, ni nalik na platna Hijeronimusa Boša, ni nalik na muziku Vagnera i Tome Zdravkovića. Mali Brat je tako bez riječi doživio veličanstveni trijumf za koji se beskrajno dugo zalagao, žrtvujući šačicu nomada sve do metastaze njihove sreće. Mali Brat je stigao do cilja, ili vrha, mada je bolje reći - do cilja, jer kada si na vrhu – onda slijedi spuštanje.
                                                      ________________________

LITERATURA:

Državni akti CG 2015/16
Odluke Vlade CG 2015/16
Arhiva Skupštine CG 2015/16
www.cdc-qatar.com
Vijesti, Dan, Pobjeda, Dnevne Novine, Novosti, Blic 2015/16
Republički zavod za urbanizam i projektovanje AD.Podgorica
www.qatar-tribune.com
Al-Jazeera Balkan
www.anadjukanovic.com

Buljarica / oktobar 2016. godine